Na današnji dan 2008. godine preminuo je nogometaš Hrvoje Ćustić.
Talentirani zadarski nogometaš Hrvoje Ćustić rođen je 21. listopada 1983. godine. S nogometom je započeo u pionirima Nogometnog kluba Zadar 1994. godine. Bio je iznimno talentiran, a taj talent brzo je i prepoznat te se od 1998. godine seli u Split gdje do 2000. godine igra za kadete Hajduka. S njima je 1998. godine osvojio Hrvatski nogometni kup za kadetski uzrast, što tada samo potvrđuje njegov ogroman potencijal.
Godine 2000. vraća se u Zadar gdje završava juniorsku karijeru i priključuje se seniorima. Dres NK Zadar nosi do 2005. godine, a zatim prelazi u NK Zagreb gdje u Kranjčevićevoj provodi dvije godine igrajući s Marijom Mandžukićem. U Zadar se opet vraća 2007. godine.
Bio je poznat kao polivalentan igrač – primarno lijevi bočni, no pod vodstvom trenera Stanka Mršića često je igrao i u vrhu napada, uz Želimira Terkeša. Kroz karijeru je u HNL-u upisao 127 nastupa i postigao 11 pogodaka.
Ćustićev talent prepoznat je i na nacionalnoj razini, gdje je prošao kroz razvojne kampove Nogometnog saveza Dalmatinske regije. Bio je dio hrvatskih mladih reprezentacija, nastupajući za U-20 i U-21 selekcije. U dresu U-20 ekipe odigrao je tri utakmice, dok je za U-21 reprezentaciju, u kojoj su igrali i Luka Modrić, Vedran Ćorluka te Eduardo da Silva, sakupio sedam nastupa tijekom 2004. i 2005. godine.
Velika tragedija
Tijekom utakmice 26. kola HNL-a između Zadra i Cibalije, odigrane 29. ožujka 2008. na stadionu Stanovi, sudbina je odlučila da je Ćustićevom putu tu kraj, i to na najtragičniji način. Već u četvrtoj minuti susreta, u pokušaju osvajanja lopte u duelu s Tomislavom Jurićem iz Cibalije, Hrvoje je izgubio ravnotežu i glavom udario u betonski zid smješten preblizu istočne aut-linije. Ozljeda je bila teška – pretrpio je frakturu lubanje i nagnječenje mozga.
Odmah mu je pružena medicinska pomoć te je hitno prevezen u Opću bolnicu Zadar, gdje je iste večeri podvrgnut operaciji. Liječnici su ga stavili u induciranu komu i priključili na respirator, dok su se svi nadali njegovom oporavku.
Nažalost, 2. travnja navečer stanje mu se naglo pogoršalo, popraćeno visokom temperaturom. Unatoč svim naporima liječnika, Hrvoje nije uspio pobijediti teške ozljede. Dana 3. travnja 2008. u 11:51 sati službeno je proglašen mrtvim. Imao je samo 24 godine.
Subašić: "Razmišljam, što bi bilo da.."
Vratar Danijel Subašić, hrvatski reprezentativac koji je u Rusiji osvojio srebro, često se prisjeti svog voljenog prijatelja. Nosio bi majicu s njegovim likom i natpisom 'Forever' ispod dresa. Odao bi mu počast na svakoj utakmici.
"Razmišljam onako sam za sebe, što bi bilo da tu nesretnu loptu nisam ispucao baš prema njemu, nego na drugu stranu, u aut... Možda ne bi nastradao. Zašto je sudbina baš tako htjela", rekao je jednom.
"Nikada ga neću zaboraviti. Majica s njegovim likom uvijek je uz mene i tako će biti cijele karijere", rekao je.
Hrvojevu smrt kroz suze je komentirao tadašnji kapetan Jakov Surać: "U stravičnoj nesreći je otišao moj dobar prijatelj, veliki nogometaš, ali prije svega veliki čovjek."
Od tada, HNS je promijenio propise te su zidovi uz teren morali biti obloženi spužvama i strunjačama, a povećana je i minimalna udaljenost od aut linije.
Za ovu tragediju nikada nitko nije odgovarao.
