Gradska knjižnica Marka Marulića u Mjesecu hrvatske knjige ugostila je mladog splitskog autora Matiju Rubića, čije djelo „Zlatna vrata – drugi slučaj Roka Miletića“ već izaziva sjajne reakcije publike i kritike. Nakon izvrsna prvijenca „Obojena svjetlost“ Rubić je nastavio serijal o mladom inspektoru Roku Miletiću koji se hvata u koštac s najtežim zločinima. Drugi nastavak donosi napetu priču koja počinje uočavanjem jeziva natpisa na Zlatnim vratima, na koja su obješena krvave dječje tenisice. Rubić u novom dijelu svoga serijala propituje problematiku gradske sigurnosti, previranja i podmetanja u policijskim redovima, kao i mogućnost da osveta proguta niz nevinih kolateralnih žrtava.
Moderatorica Kristina Bitanga istaknula je da je prije točno godinu dana na istom mjestu promovirana „Obojena svjetlost“, a izrazito pozitivne reakcije pojačale su očekivanja publike – što znači da se dogodine u istom vremenu ljubitelji domaćih krimića nadaju trećem nastavku. Profesorica Martina Vrljičak pohvalila je vidljiv rast kvalitete u drugom nastavku serijala, izjavivši da je autorov stil sve istančaniji, a likovi i zapleti sve složeniji. Međutim, ni u ovom nastanku ne izostaju sjajne odlike koje knjigu čine poslasticom za čitanje – vrlo živi, gotovo filmski dijalozi i humor koji krasi nekoliko važnih likova. Posebne su simpatije dobili likovi Rokove majke i njegov najbolji prijatelj. Toplina, izravnost i tipični dalmatinski humor krase gotovo svako njihovo pojavljivanje u knjigama.
Profesorica Magdalena Mrčela izrazila je zahvalnost što je splitska književna scena dobila autora čiji će opus obožavati oni koji misle da ne vole čitati – a na Rubićeve se knjige lako navući i postati ozbiljan ljubitelj kriminalističkog žanra. Podijelila je nekoliko anegdota u kojima su joj učenici prilazili s nikad boljim dojmovima i idejama o Rubićevim knjigama kao nositeljima učeničkih književnih i filmskih projekata. Smatra da bi „Obojena svjetlost“ i „Zlatna vrata“ mogle biti idealne izborne lektire za srednjoškolce, kojima uz njih neće nedostajati intrige, zabave i sjajna psihološkog profiliranja likova.
Profesorica Martina Rubić osvrnula se na izazove rada na knjizi kojoj je pristupila dvojako – i kao prva čitateljica i lektorica, ali i kao sestra. Njezino je oštro uredničko oko imali i neke primjedbe i sugestije, a humor je očito obiteljska crta pa je zaključila da kritika očito ne padne uvijek na plodno tlo – jer su njihove dvije sestre imale mnogo sretniji završetak u knjizi nego njezina kratko spomenuta tragična imenjakinja. Naglasila je da je vrlo ponosna što Matija Rubić iz ekonomista koji je oduvijek bio umjetnička duša izrasta u autora kojeg publika istinski cijeni i navija za njegove buduće projekte.
Autor je naglasio da mu je još uvijek teško osvijestiti sve pozitivne reakcije i činjenicu da ga se počelo nazivati književnikom, ali da će dati sve od sebe da opravda očekivanja. Jedna je od njegovih najizraženijih osobina samokritičnost, što je u prošlosti dovelo do potpunog odbacivanja nekih gotovih rukopisa, ali i do uporna poliranja onih koji su ugledali svjetlo dana. Zahvalio je publici na podršci koja mu je snažan vjetar u leđa da ostvari zajedničku želju – da dogodine u Gradskoj knjižnici Marka Marulića promovira novi nastavak o avanturama inspektora Roka Miletića. Koliko se moglo čuti, knjiga se već piše, radnja se s juga seli i na sjever Hrvatske, policijske zavrzlame postaju sve kompleksnije, a potreba za junakom poput Roka Miletića sve veća.
