Prošlog je četvrtka u solinskom Teatrinu, a u petak u GKMM-u predstavljena šesta knjiga splitske spisateljice Magdalene Mrčela – zbirka 30 kratkih priča pod naslovom „Parazit“.
U Teatrinu su zbirku, osim same autorice, predstavile i njene kolegice, profesorice Ema Bodrožić-Selak i Marija Ljubenkov, Vesna Žižić bila je moderatorica, dok se za glazbeni dio pobrinuo profesor Ivan Bošnjak. U Gradskoj knjižnici Marka Marulića moderatorica je bila Katarina Sovulj, a glazbeni je program pripao Splitskom ženskom zboru.
Sve je krenulo iz mog natjecateljskog duha
„Iako je ovo moja prva prozna zbirka, u suštini sam oduvijek kratkopričaš, to su bile prve forme koje sam pisala, a sve je krenulo iz mog djetinjeg natjecateljskog duha. Htjela sam da te priče vide svjetlo dana i ostave trag u nečijem životu. Okušala sam se u brojnim formama, osvojila sam nagradu „Stjepko Težak“ na natječaju „Moje drago serce“ u Ozlju, a iste je godine treće mjesto pripalo Rosie Kugli, danas mojoj urednici i predivnoj prijateljici. U Karlovcu sam kao laureatkinja „Zdravka Pucaka“ objavila zbirku pjesama „Kvadratna jednadžba“, a priča „Influenserica“ osvojila je nagradu „Zlatko Tomičić“ 2019. godine. „Influenserica“ se, koliko čujem, rado čita u srednjim školama pri obradi tematskih ciklusa poput humora i ironije.
Vjerujem da postoje razlozi zašto su moji prvi književni koraci vezani za Ozalj i Karlovac te zašto te priče osobito vesele mlade čitatelje. Mislim da iz mojih djela, koja znaju biti mračna i pretrpana egzistencijalističkim temama, ipak na kraju van izbiju humor, nada i igra – najvažnije je da ne ostanemo bez igre“, rekla je autorica o svojim spisateljskim počecima, istaknuvši da aktivno piše od svoje dvanaeste godine.
Odrastajući se suočavamo s bitnijim životnim pitanjima, a ovo ih se djelo dotiče mnogih
„Teme su ovih priča vrlo slojevite i raznolike. Kad čovjek postane svjestan sebe, uvijek postavlja milijun pitanja i traži odgovore. Kad si dijete od pet godina pitaš se – što ću jesti, s kim ću se igrati, tko će doći po mene iz vrtića? Već tada imamo neka svoja „sebična“ očekivanja, a odrastajući suočavamo se s bitnijim životnim pitanjima. Ovo se djelo dotiče mnogih. Jednostavno se čita, a slojevito je, duhovito, kritički orijentirano, dirljivo. Magdalena se kao profesorica, književnica, novinarka i strastvena navijačica dotaknula mnogih aspekata života i stvarno vrijedi pročitati sve što se u zbirci nalazi. Mene posebno oduševljavaju priče koje se tiču međuljudskih odnosa u nekim dijelovima Dalmatinske zagore, a sjajna je i 'Izgorjela kao baklja ivanjska' koja iz prvoga lica pripovijeda o životnom putu jedne – bengalke. I pritom, tipično za Magdalenu, kritizira društveno licemjerje“, istaknula je prof. Bodrožić-Selak.
Ova je knjiga želja za promjenom
„Nakon romana Između koji je zbog intrigantne teme depresije i suicida specifičan na toliko različitih načina i koji je dirnuo veliki broj ljudi nije bilo lako nastaviti jednako kvalitetno, ali Magdalena je to izvrsno napravila s Osvetnicima, a meni se čini još bolje sa zbirkom priča Parazit. Razvila je prepoznatljiv stil i dotiče se tema koje nju obilježavaju, primjerice nogometa, književnosti i socijalnih aspekata današnjice.
Zvuči kao da bismo mogli očekivati što svaka priča donosi, ali ne možemo, i dalje nas uvijek uspije iznenaditi, odraditi taj faktor šoka i to je, po meni, najbolji dio svih priča. Stilski je ova knjiga plitka, jednostavno se čita, ali vrlo je duboka i u svi se možemo pronaći u njoj. Njezin svijet nikada nije uzaludan svijet bez nade, onaj kafkijanski, nego je uvijek pozitivan. Iako su priče teške i mračne, neke i apokaliptične, kao primjerice 'Mali grad za veliki smrad', naprosto su genijalne.
Naslovnica koju je izradila Nemi Bulat, koja se i u prologu interpretira, poručuje da se parazita treba riješiti, i iz sebe i od sebe. Samo pisanje ovakve književnosti daje nam odgovor na pitanja što ako je parazit društvo u kojem živimo, ako parazit nije negdje oko nas i nije ga lako pronaći, kako ćemo se odvojiti od takve okoline i krenuti naprijed. Nažalost, nećemo odmah promijeniti državu, ali progovarajući o tom sustavu činimo zaokret i idemo naprijed. Magdalena ne prihvaća, kao primjerice Gregor Samsa iz Kafkine Preobrazbe, sve što se događa u svijetu i želi promjenu, a ova je knjiga upravo to“, zaključila je prof. Ljubenkov.
