"U starom, a moćnom BMW-u, bez radarskog sustava aktivnog kočenja i s nedovoljno dobrim gumama, vozač, upitnog stanja, vozio je oko 200 km/h, možda na tempomatu, bez straha da će biti snimljen i kažnjen. Prekasno je uočio kamion ispred sebe koji je vozio 90 km/h i – bum!", piše u svom osvrtu na tragičnu nesreću na A3 prometni stručnjak Željko Marušić.
BMW Serije 5 (E60), koji se proizvodio od 2003. do 2010., jedan je od najzanimljivijih rabljenih automobila, za one koji za malo novca žele doći do moćnog i vrlo brzog automobila. Za manje od 10.000 eura može se dobiti primjerak koji izgleda luksuzno i moćno te bez problema postiže izvorne performanse (od 230 km/h do 250 km/h ovisno o verziji), ali ni približno nema sigurnosne značajke novih – zbog manjka suvremenih sigurnosnih sustava i upitnog stanja. Takvi se automobili u pravilu održavaju izvan službene mreže, često ‘na crno’, a gume, specifikacijom i stanjem više nisu na razini performansi, koje najmanje, često nimalo ne degradiraju.
BMW Serije 5 (E60) lakoćom postiže i održava 200 km/h, a vozač se često ‘frajerski’ ne vezuje sigurnosnim pojasom (iza leđa ili s umetnutim lažnim priključkom, koji poništava signal. 24-godišnji vozač očito se nimalo nije plašio kazne za prometne prekršaje.
Vjerojatno je bio umoran, poslijepodnevni sati su zbog toga često rizični, pogotovo pri brzoj vožnji autocestom, prekasno je uočio kamion kojem se približavao razlikom brzine od 110 km/h i – bum. U takvim situacijama je opasan ‘padobranski sindrom’, uvjetovan očnom devijacijom. Kad se brzo približavate nekom udaljenom predmetu, dugo imate osjećaj da mu se uopće ne približavate. Kad primijetite da se udaljenost naglo počne smanjivati često je prekasno za reakciju. Tako padobranci, nakon iskakanja iz zrakoplova vizualno, razmjerno dugo imaju dojam da lebde, na istoj udaljenosti od zemlje. Ako padobran ne otvore po podatku iz visinometra i uzdaju se u vid, kad uoče brzo približavanje zemlje, biva prekasno. U automobilizmu na taj efekt, koji izaziva nalet na stražnji dio vozila, djeluju brzina, vidljivost i stanje vozača, a najpoznatije tragične nesreće po tom principu su pogibija Toše Proeskog, na A3 kod Nove Gradiške, i Ivana Šole, na A1 između Zagreba i Karlovca, obje 2007., te prošlogodišnja bivšeg ministra Banožića, koji je vjerojatno, u posljednjem trenutku, pri nemogućnosti dovoljnog usporenja, radi sprječavanja naleta na stražnji dio kombija skrenuo na suprotni trak u frontalni sudar.
Mnogi ne znaju da kinetička energija raste s kvadratom brzine te je intenzitet sudara uz brzinsku razliku od 100 km/h, ako je vozač BMW-a u posljednjem trenutku kočenjem oborio brzinu na 190 km/h jednaka kao da je kamion stao, a BMW na njega straga naletio brzinom od 167 km/h! Teško je to preživjeti i u razmjerno sigurnom 1,8 tonskom automobilu, pogotovo ako vozač i suputnica nisu bili vezani sigurnosnim pojasom.
Tu dolazimo do problema u dvije razine. Prvo, vozač se očito nimalo nije plašio da bi mogao biti kažnjen za prometne prekršaje i to pokazuje da je povećanje izvjesnosti kažnjavanja prioritetna mjera u povećanju sigurnosti na našim cestama. Drugo, da je zlosretna mlada obitelj vozila automobil nove generacije, najprije bi sigurnosni sustavi višestruko signalizirani prekoračenje brzine, a sustav autonomnog kočenja, temeljem radarom zabilježene razlike u brzinama prema vozilu ispred na sigurnoj udaljenosti (dakle ovisno o brzini) maksimalnom snagom kočenja bi usporio automobil. A takav bi, zasigurno imao učinkovitije kočnice i bolje gume. Dakle, automobil bi sam spriječio tragičnu nesreću, piše Autoportal.
Ali, avaj,država, umjesto da pomogne spriječiti ovakve nesreće, traži da se na novi i siguran automobil plati i “boga i vraga”, četiri razine poreza, ukupno oko 100 posto na tvorničku cijenu!
– porezi sadržani u osnovnoj prodajnoj cijenu, kroz maržu, u kojoj su troškovi transporta, infrastrukture, režija, osoblja, promidžbe…
– PDV od 25 posto na prodajnu cijenu (dakle s porezom na porez).
– posebni porez na motorna vozila (PPMV), odnosno trošarina.
– godišnji porez pri registraciji, na vozila do 10 godina starosti.
Zbog toga je zlosretni 24-godišnjak sebe suprugu i dijete brzo i neprilagođeno vozio u dva desetljeća starom automobil te su naše ceste pune starih i nesigurnih automobila, “lijesova na kotačima”, koje država pogrešnom, neodgovornom i štetnom politikom poreza i autoosiguranja praktički potiče. Budući da je k navršio 24-godinu, očito je automobil snažniji od 200 KS vozio kao mladi vozač.
Zbog toga su nužne sljedeće mjere:
1. Ukinuti trošarinu i uvesti dodatni osiguravateljski bonus na vozila koja imaju pet zvjezdica za sigurnost, po sustavu EuroNCAP i usto su opremljena sustavom autonomnog kočenja (AEB) i upozorenja na napuštanje trake te osiguravateljski malus za starija vozila
2. Vratiti odredbu o ‘mladim vozačima, do navršene 24. godine, kojima bi trebalo uvesti ograničenje snage motora vozila na 70 kW (95 KS) te uvesti i kategoriju ‘privremene vozačke dozvole’, koja bi vrijedila tri godine, odnosno do navršene 24, godine, a poništavala bi se nakon drugog težeg prekršaja ili prve obijesne vožnje.
3. Na opasne dionice, i autoceste, postaviti radarske kamere za brzinu te intenzivirati policijske kontrole u noćima vikenda i praznika, kad naša mladež često vozi opasnim stilom – prebrzo, ne poštuje prednost prolaza, vozi pod utjecajem alkohola i nedopuštenih sredstava...
