Prometni stručnjaci su izvijestili kako je 13. rujna značajan datum u povijesti cestovnog prometa. Naveli su nekoliko razloga.
13. rujna 1899. prvi pješak u povijesti stradao pod kotačima električnog automobila
Parni automobil je prvu žrtvu, Mary Ward, uzeo 1869., a automobil s motorom na neki od naftnih derivata 1896., Bridget Driscoll…
I prije pojave automobila pješaci su bili česte žrtve prometa, stradavajući pod konjskim kopitima i kotačima kola, a s dolaskom moderne tehnologije brzina se vozila stala povećavati, a s njom i stupanj ugroze najranjivijeg dijela sudionika prometa.
13. rujna 1925. britansko ministarstvo transporta propisalo bijele trake za odvajanje pješačkih staza
U vremenima prije pločnika ova je mjera trebala smanjiti rizike naleta vozila na pješake, posebice djecu, ta se mjera pokazala vrlo korisnom te se ubrzo proširila na sve veće gradove britanskih kolonija i svijeta…
Tijekom 1920-ih automobilski je promet, zbog porasta brzine vozila na 80 km/h, a boljih i na više od 100 km/h, postao sve pogibeljniji, za vozače i putnike u vozilima te pješake.
Posebno je postalo problem sve češće stradavanje djece uz rub asfaltiranih prometnica, koje su se uvodile na najfrekventnijim pravcima, omogućavale su razmjerno velike brzine, a u pravilu nisu imali uzdignute rubne pločnike za pješake.
Zbog toga je 13. rujna 1925. britansko Ministarstvo transporta propisalo bojanje bijelih traka za odvajanje rubnih pješačkih staza. Rješenje se pokazalo vrlo korisnim, jer je discipliniralo i vozače i pješake te se ubrzo proširilo na britanske kolonije i ostatak svijeta.
To je dovelo i do početka izgradnje uzdignutih pješačkih pločnika, što je sredinom 1930-ih postao standard u većim gradovima razvijenih zemalja svijeta.
13. rujna 1948. postavljen brzinski rekord na motociklu, s vozačem u ležećem položaju
Rollie Free, na motociklu Vincent Black Lighting, s motorom V2 obujma 998 ccm i 71 KS, ležeći kako bi smanjio otpor zraka, postigao 241,9 km/h i premašio ‘magičnu granicu’ od 150 mph (241,4 km/h)…
Među svjetskim brzinskim rekordima, posebno su zanimljivi oni koji zaslužuju mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda. Tako je 13. rujna 1948. postavljen brzinski rekord na motociklu, s vozačem u ležećem položaju Amerikanac Rollie Free, na slanom jezeru Bonneville u Utahu, motociklom Vincent Black Lighting, u dva smjera postigao prosječnu brzinu od 241,9 km/h.
Time je po prvi put u SAD-u vozio brže od 150 mph, konkretno 150,3. Taj rekord u svjetskim mjerilima ne bi imao zapaženije mjesto, jer je tu ‘magičnu granicu’ već 6. studenog 1930. u irskom Corku probio Joseph S. Wright, vozeći Zenith JAP brzinom 242,6 km/h (150,7 mph).
A tada važeći svjetski brzinski rekord na motociklu iznosio je 279,5 km/h (173,7 mph), postigao ga je na Autobahnu A3 Nijemac Ernst Jakob Henne, vozeći BMW.
Zanimljivo, Rollie Free je vozio ležeći potrbuške, u kupaćim gaćicama (!), s kacigom, naočalama i tenisicama, a motocikl je sa serijskih 41 KS pojačan na tada respektabilnih 71 KS.
Maserati 13. rujna 1953. osvojio prvu pobjedu u Formuli 1
Trijumfirao je legendarni Juan Manuel Fangio na VN Italije na stazi Monza, a Maserati je tog dana postao tek treća tvrtka, nakon Alfa Romea i Ferrarija, koja je osvojila utrku za Veliku nagradu u svjetskom prvenstvu…
Dok se često spominje prva pobjeda momčadi Ferrari, koju im je 1951. u Silverstoneu donio Gonzalez, manje je poznato kada je Maserati ostvario prvu pobjedu u svjetskom prvenstvu Formule 1.
Donio ju je još jedan Argentinac, Juan Manuel Fangio, na Velikoj nagradi Italije na stazi Monza 1953. Dakako, govorimo samo o prvenstvenim utrkama, jer je Maserati u tom trenutku već imao iza sebe dugu i bogatu povijest od četvrt stoljeća pobjeđivanja na Velikim nagradama.
Ne računamo li Indy 500, Maserati je tog dana postao tek treća tvrtka, nakon slavnih Alfa Romeo i Ferrari, koja je osvojila neku utrku svjetskog prvenstva Formule 1. Tehnički gledano to zapravo i nije bila utrka Formule 1, nego Formule 2, jer se u sezonama 1952. i 1953. Svjetsko prvenstvo vozača vozilo u toj kategoriji, no danas više nitko ne pravi razliku.
Utrka u Monzi nije odlučivala ni o čemu, Alberto Ascari je već osvojio drugu dominantnu titulu, a na ulasku u posljednji zavoj utrke predvodio je kolonu bolida i činilo se, hitao prema pobjedi.
No tada je napravio grešku i izvrtio se. Drugoplasirani Farina ga je nekako izbjegao, no i sam je pritom morao izaći sa staze na travu, dok četiri kruga zaostali Marimon nije uspio izbjeći Ferrari i udario je u Ascarija, izbacivši obojicu iz utrke.
Fangio se kroz gužvu provukao neokrznut i prošao ciljem za prvu pobjedu Maseratija, ispred oporavljenog Farine. Fangio će u Maseratiju pobijediti i na prve dvije utrke 1954., čekajući završetak razvoja Mercedes-Benzovog bolida…
Četvrti uzastopni naslov prvaka osvojit će 1957., na, u međuvremenu, dodatno razvijenom modelu 250F. Nakon 1958. Maserati se povukao iz prvenstva. Ascari pak nakon greške u posljednjem zavoju Monze završava pobjednički niz i nikada više nije osvojio neku prvenstvenu utrku.
13. rujna 2007. neočekivano oboren svjetski brzinski rekord za cestovne automobile
Američki SSC Ultimate Aero TT pojurio je 412,3 km/h, nadmašivši Bugatti Veyron i upisavši se u Guinnessovu knjigu rekorda kao najbrži cestovni automobil na svijetu…
To nije jedan od tih izmaštanih superautomobila, nego stvaran automobil koji možete kupiti (premda će serijski primjerci teško premašiti 380 km/h).
A napravila ga je mala američka radionica koja proizvede samo nekoliko automobila godišnje, nadmašivši moćni Volkswagen i projekt u koji su utučene milijarde eura.
Ukratko, bila je to bajka nad bajkama i gotovo nevjerojatna priča o uspjehu male skupine istinskih zaljubljenika u aute. Bugatti je u međuvremenu vratio rekord, no to ne umanjuje pothvat, navodi Autoportal.