Hvarani već duže vrijeme imaju problema s laboratorijem za vađenje krvi. Situacija je eskalirala ovoga ljeta kada su sva djeca i trudnice upućivani na vađenje krvi u Split, no čak i tada rezultati se čekaju prilično dugo.
Na tu temu razgovarali smo s hvarskim gradonačelnikom Rikardom Novakom i ravnateljem Županijskog doma zdravlja Markom Rađom.
Dodao je kako je ono što je bilo sporno je vađenje krvi za djecu i kada ginekolog uputi žene na vađenje krvi. Ta se vađenja obavljaju isključivo u laboratoriju.
"Magistra nije htjela nikome vaditi krv, to nije u opisu njenog posla i to stvarno stoji. Srednji kadar radi vađenje krvi. Analiza tako nije nikako mogla biti napravljena, a kako laborant počinje raditi, stvar će se normalizirati", dodaje Rađa.
Na izjave ravnatelja Županijskog doma zdravlja Marka Rađe, oglasili su se iz Hrvatske komore zdravstvenih radnika - SRMLD.
Njihovu objavu prenosimo u cijelosti.
"U primarnoj zdravstvenoj zaštiti, dakle pri domovima zdravlja, postoje djelatnosti propisane člankom 30., ali za laboratorijsku dijagnostiku (članak 30., točka 2.) se ne primjenjuje i krivo se tumači (samo u RH) jer se umjesto laboratorijska dijagnostika koristi pojam medicinsko biokemijska djelatnost-ordinacija.
Za organizaciju rada i rad laboratorijske djelatnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao javnoj službi postoji kadar školovan po uzusima struke u cijelom svijetu. To su sveučilišni prvostupnici i magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike.
Nedopustivo je da se od 2016. godine nije pristupilo izmjeni i dopuni Zakona o djelatnostima u zdravstvu čime bi sveučilišni prvostupnici i magistri medicinsko laboratorijske dijagnostike izrijekom i taksativno stekli jasnu pravnu prepoznatljivost.
Ministarstvo zdravstva najavilo je 2019. godine uputiti u proceduru Vlade Republike Hrvatske Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o djelatnostima u zdravstvu, što je potom odlukom Vlade prolongirano za 2020. godinu, ali nije učinjeno.
Na sastanku u srpnju ove godine održanom u Ministarstvu zdravstva sa suradnicima i ministrom, predstavnicima Strukovnog razreda za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku Hrvatske komore zdravstvenih radnika ministar, g. Beroš rezolutno je rekao da dok je on ministar magistri medicinsko laboratorijske dijagnostike neće ući u zakon unatoč pravnoj osnovanosti koja postoji temeljem niza dokumenata vezano uz regulirane profesije u EU, medicinske djelatnosti HZZO-a, šifrarnike koje koristi HZZO i druge.
Za svaku osudu je neprovjerena i netočna, maliciozna i vrlo maligna izjava ravnatelja županijskog doma zdravlja koji je pokazao nepoznavanje sustava zdravstva, nepoznavanje propisa iz zdravstvene zaštite, nepoznavanje nazivlja zdravstvenih struka/zanimanja, nepoznavanje obrazovanja zdravstvenih profesija i njihovih kompetencija pa je izgovorio hotimičnu klevetu s namjerom da opravda kaos kojeg je sam proizveo:
„To što se priča o inženjerima kemijske dijagnostike Kemijskog fakulteta u Osijeku, nažalost, oni nemaju kompetencije. To je kao što su sestre pokrenule fakultet pa postoji titula magistra sestrinstva s pet godina fakulteta. Ista stvar je s laborantima, imali smo laborant niži, viši, a sada magistar laboratorijske dijagnostike. Oni pokušavaju preuzeti posao magistara biokemije, a to bi bilo isto kao da sestra pokušava uzeti posao magistru medicine. Jednostavno nisu isti fakulteti. Oni se već godinama “vuku”, država nije odredila njihove kompetencije ni što je to, što bi oni mogli raditi. Iskreno, u malim laboratorijima oni bi mogli odraditi 95 posto posla uz kontrolu nekakvog magistra koji jednom tjedno ili mjesečno kontrolira njihov rad. Ta djeca nemaju posla, ne znaju što će raditi, nemaju kompetencije…“
Zbog objektivnog uvida opet ukazujemo na sljedeće:
Ulaskom Republike Hrvatske u EU implementirale su se Direktive, otvoreno je europsko tržište rada za zanimanja medicinsko laboratorijske djelatnosti koja su u potpunosti usklađena sa istima u europskom i globalnom prostoru.
Usklađenjem sveučilišnog obrazovanja s europskim Core Curriculumom preuzetim od krovnih institucija za biomedicinsko laboratorijsku djelatnost, European Association for Professionals in Biomedical Science (EPBS) i međunarodne International Federation of Biomedical Laboratory Science (IFBLS), odobrenog od Agencije za znanost i visoko obrazovanje (studij ima dopusnicu i akreditiran je) provodi se kao redovan Studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike kroz dva ciklusa, prvi ciklus studija u trajanju od tri godine (180 ECTS), sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) medicinsko laboratorijske dijagnostike (univ. bacc.med. lab.diag.) a od 2013. godine i kroz diplomski sveučilišni studij medicinsko laboratorijske dijagnostike u trajanju od dvije godine (120 ECTS), magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike (mag. med.lab. diag.)
Stečena zanimanja su upisana u radne knjižice i ti stručnjaci su ostvarili pravo na rad sa profesijom za koju su se obrazovali. Međutim, utjecaj lobija medicinskih biokemičara i monopol kojeg uživaju, objedama i sustavno plasiranim neistinama sprječavaju zapošljavanje na štetu kako pacijenata, tako i čitavog zdravstvenog sustava koji je kroz oblik davanja koncesije medicinskim biokemičarima urušio javnu djelatnost laboratorijske dijagnostike pri domovima zdravlja što dovodi do zatvaranja laboratorija koji su neisplativi i nezanimljivi koncesionarima pa se uzorci transportiraju ili laboratoriji zatvaraju.
Ponovo ukazujemo da problem zatvaranja laboratorija u RH eskalira i zaslužuje medijski prostor i izvan granica Republike Hrvatske jer „mali javni laboratoriji“ nestaju, a sa uzorcima se postupa na posve neadekvatan način jer postaju roba na kojoj treba zaraditi.
Zaboravilo se i na laboratorij u Pločama. Primorsko-goranska županija ostaje i bez zadnjeg laboratorija u DZ Delnice.
U laboratorijima domova zdravlja obavljaju se osnovne laboratorijske pretrage i postoje stručnjaci koji su odgovarajuće educirani i kompetentni to uraditi u svakom domu zdravlja u kojem postoji oprema. Upravo stoga, nema mjesta ekskluzivnom pravu medicinskih biokemičara, jer se radi o osnovama zdravstvene zaštite i službi od javnog interesa.
Usporedbe radi, susjedna država Republika Slovenija sa 2 000 000 stanovnika je očuvala sve svoje domove zdravlja (ima ih oko 55) i sve laboratorije u njima gdje voditelj laboratorija nije nužno medicinski biokemičar, a i ako jest, uz njega postoji zamjenik kao dio tima. Uz magistre i ili inženjere laboratorijske biomedicine i tehničare uposlene su i druge profesije korisne za rad u laboratorijskoj dijagnostici.
Besmisleno i vrlo štetno za struku je da sveučilišni prvostupnici medicinsko-laboratorijske dijagnostike iz RH odlaze na diplomski studij u Republiku Sloveniju, postanu magistri laboratorijske biomedicine pa se po povratku u Republici Hrvatskoj upošljavaju na radna mjesta voditelja laboratorija dok, istovremeno, hrvatski magistri medicinsko laboratorijske dijagnostike odlaze u države Europske unije pa i u Sloveniju, jer im ministar zdravstva RH ne odobrava status i radna mjesta.
Smatramo posve ispravnim da se političkom voljom i odlukom odredi da svaki dom zdravlja osigura osnovne laboratorijske pretrage te da se ukine monopol na voditeljstvo u laboratoriju, jer pacijenti ne bi smjeli putovati do kilometrima udaljenih laboratorija, niti se uzorci satima ne bi smjeli transportirati što je od posebnog interesa najranjivijoj skupini stanovništva u Hrvatskoj (djeca, trudnice, onkološki bolesnici te starija populacija)", kažu iz Hrvatske komore zdravstvenih radnika - SRMLD.
