Na klupu „žutih“, nakon što je četiri godine, u doba velikih titula, na njoj sjedio Božidar Maljković, došao je Željko Pavličević, fini zagrebački gospodin, velikih manira i već jedne titule prvaka Europe s Cibonom, osvojene u finalu sa slavnim Žalgirisom. Ovih dana brojni mediji podsjećaju i na trijumfalni povratak Cibone iz Budimpešte s drugim trofejom Kupa prvaka.
Ali vratimo se našim „žutima“
„Gospodine Željko, osvojili ste sva tri trofeja te 1991., čemu se malo tko nadao“, prisjetio se nedavno za Dalmacija Danas vaš pouzdani bek iz te sezone Luka Pavičević.
„Ja sam već bio etabliran trener, s titulom prvaka Europe s Cibonom 1986. i velikim iskustvom. Bilo je ljudi koji su mi govorili da stavljam glavu u torbu, da je momčad žutih već dosegla svoj zenit i da su stupovi ekipe otišli. Nije ta titula bila očekivana. Ostao sam bez tri igrača iz prve petorke, nije to bilo lako. Ali posložili smo se, igrali smo lijepu košarku te sezone i drago mi je da se toga sjećate: Kukoč, Sretenović, Pavičević, Perasović, Naglić, Savić, Tabak… svi su dali veliki doprinos tom uspjehu. Osvojili smo Kup, igrali finale doigravanja, a zatim pobjedom u tri utakmice protiv beogradskog Partizana osvojili i prvenstvo, četvrto u nizu“, priča Željko Pavličević, trofejni trener i jedini Hrvat s dvije titule prvaka Europe na klupi domaćeg kluba.
Kako se snašao Ante Luster, kojeg su u Splitu voljeli?
„Vidite, Avie Lester ili Ante Luster, kako su ga od milja zvali u Splitu, doveden je nakon odlaska Sobina, da imamo na treningu igrača snažnih fizičkih predispozicija i dobrog skoka. S vremenom se i on razigrao s nama, a planirao sam ga kao faktor iznenađenja staviti u početnu petorku u finalu protiv Barcelone. Prije finala došli su mi Kukoč i Sretenović, naši glavni igrači, i pitali me hoćemo li stvarno početi s Lesterom. Rekao sam im: vidjet ćete, bit će to pun pogodak. I tih desetak, dvanaest minuta Lester je odigrao odlično i mislim da je taj potez upalio. Te sezone bio je jak Scavolini s Costom i Magnificom te dva Amerikanca, Dayeom i Cookom. Pobjeđivali smo ih u skupini, a polufinale je bilo teže od finala. U finalu smo stalno vodili protiv favorizirane Barcelone koju je vodio bivši strateg žutih Božidar Maljković.“
U Pariz su pohrlili brojni Splićani, a bilo je i onih koji žive u Francuskoj. Tako su poslovni ljudi iz Pariza, Ante Gabelica i Ivica Marinić, odlučili darivati košarkaše Pop 84, kako su se tada zvali splitski „žuti“. Naziv Pop 84 donio je pokojni Mate Maljković, nekadašnji komercijalist tvornice Jugoplastika. Stariji će se sjetiti robne kuće „Pop 84“ blizu ribarnice u Splitu i popularnih toperica i traperica.
Brojni Splićani davali su poseban štimung u prekrasnoj, novoizgrađenoj dvorani Bercy u Parizu. „Žuti“ su već bili dvostruki prvaci Europe, pa je i samo sudjelovanje u toj pobjedničkoj ekspediciji bilo stvar prestiža.
Bračanin Zlatko, jedan od vjernih tifosa „žutih“ koji još od sedamdesetih ne propušta njihove utakmice, bio je tamo:
„Bio je to veliki uspjeh. Tada smo stvarno bili ekipa za finala i velike stvari. Pod Pavličevićem smo igrali još lepršavije i brže. Sjećam se da je pri povratku štrajkalo aerodromsko osoblje u Parizu, a ja sam ogladnio od navijanja. Kaže meni Luka Pavičević: ‘Imaš sendviča u peharu.’ Tako sam pojeo sendvič iz Kupa prvaka Europe.“
Kako to danas nestvarno zvuči…
Nisu baš svi željeli trijumf „žutih“, priča jedan od tvoraca trostrukog europskog prvaka s Gripa, Josip Bilić Biba:
„Sudac Davidov malo je navlačio na stranu Barcelone, ali jedino je naš Pero Skansi primijetio da sudac ‘cijepa’, da se ozlijedio, pa je morao ući drugi sudac, Englez Richardson, koji je sudio i utakmicu za treće mjesto u kojoj je Maccabi pobijedio Scavolini. Da nije bilo toga, ne bi nam dali osvojiti treću titulu prvaka Europe.“
Tu je i naš šjor Pero, neprežaljena najveća karizma Gripa.
Toni Kukoč je kapetanski podigao trofej i izjavio: „Najbolji igrač Final Foura bio je Zoran Savić“, za kojeg će i Željko Pavličević reći: „Savić je odigrao briljantno.“
Bilo je to još jedno veliko europsko slavlje, žuto klupko radosti splitskih košarkaša, uz neizbježnog Matu Lončara Biljaristu, vjernog pratioca šampiona s Gripa – prije točno 35 godina, najbolje europske košarkaške momčadi svih vremena.
