Bilo je to 25. travnja 1984. — večer kada je Hajduk odigrao jednu od najvećih utakmica u svojoj bogatoj povijesti u Londonu protiv Tottenham. Cijela Dalmacija bila je prikovana uz male ekrane, vjerujući da će "bijeli" nakon velike pobjede 2:1 na Poljudu izboriti finale tada iznimno jakog Kupa UEFA.
U to vrijeme europska gostovanja bila su rijetkost za naše navijače. Osim u slučajevima kad bi se igralo u Njemačkoj, Francuskoj ili Belgiji, gdje bi domaće tribine ispunili gastarbajteri, malo tko je imao mogućnost otputovati na Otok. A ipak, Hajduk se nije bojao ničega.
Bez Blaža Sliškovića i Zlatka Vujovića, koji su tada spadali među najbolje europske nogometaše, trener Pere Nadoveza izveo je na teren sljedeći sastav: Simović, Vulić, Miljuš, Gudelj, J. Čop, Rožić, Jerolimov, Šušnjara, Zo, Vujović, Prekazi i Pešić. U crveno-plavim dresovima, hajduci su se suprotstavili domaćinima – i to ne samo hrabro, već i nadigravši ih. Pogledajte snimku na YouTubeu i podsjetite se kako je izgledao splitski balun te večeri, prije točno 41 godinu.
Tottenham je tada predvodila jaka ekipa s imenima poput Hazarda, Archibalda, Robertsa, Perrymana i Galvina. No jedan od junaka Hajduka bio je – Đevad Prekazi. Popularna “bijela desetka”, koja je stigla kao pojačanje u zimskom prijelaznom roku 1983.
Pozvali smo Prekazija da nam se prisjeti tih trenutaka.
– Još 1981. me Biće Mladinić htio dovesti u Hajduk, trenirao me dok smo s Partizanom osvojili titulu prvaka s rekordna 54 boda, što nitko u bivšoj državi više nije dostigao – prisjetio se Prekazi. – Trebao sam doći, ali su mi u Partizanu rekli da moram vratiti stan ako odem. Nisam pristao. U Hajduk sam ipak stigao krajem 1983., kada je bio jesenski prvak s tri boda više od Zvezde. Te godine osvojili smo Kup i igrali to povijesno polufinale Kupa UEFA.
Za trenera Ante Mladinića Biću ima samo riječi hvale:
– Po meni, Biće je pojam trenera. Najbolji. Uspoređivati ga s bilo kim bio bi grijeh.
A što se dogodilo te večeri u Londonu?
– Odigrali smo jako dobro. Publika na White Hart Laneu počela je navijati za nas! Nažalost, primili smo nesretan gol iz slobodnog udarca. Hazard je pucao, a tada engleski igrači to baš i nisu radili. Iznenadio nas je. Imali smo pritisak, šanse, sve – ali nismo imali sreće.
Je li istina da ste pogodili gredu?
– Jest. Malo je nedostajalo da uđe. I Pešić je imao veliku priliku pred kraj. Imali smo Tottenham! Nakon utakmice prišao mi je njihov kapetan i ujedno menadžer – Perryman – i rekao da me žele odmah dovesti. Ali tada se u inozemstvo moglo tek s 28 godina, a ja sam imao 26.
Nakon Hajduka, karijera ga je odvela u turski Galatasaray, gdje i danas ima status legende. A Split?
– Bilo mi je prekrasno. Bio sam igrač velikog kluba u predivnom gradu. Nisam bio od previše izlazaka, ali znao sam otići sa Zoranom Vulićem i Bakom Sliškovićem u "Struje" u Stobreču ili u legendarni "Marmont".
Danas "Marmonta" više nema, ali sjećanja ostaju. Gleda li Hajduk?
– Naravno! Nedavno sam poludio gledajući utakmicu s Istrom. U kontaktu sam sa Slavenom Alfirevićem i redovno pratim. Vidim da se kod vas igra pošten nogomet – svi koji se bore za titulu izgube u istom kolu! A u Hajduku su Livaja i Rakitić stvarno posebni. Nadam se da ćemo napokon osvojiti titulu.
Đevade, Split te nije zaboravio. Kao što ni mi ne zaboravljamo tvoje udarce zbog kojih se još uvijek trese prečka na White Hart Laneu.
