I tako dođe prvi dan Nove 2026. Pa se mi hajdukolozi sjetimo kako je prije dvije godine, u novogodišnje jutro, stigla vijest da nas je napustio Mario Boljat. "Zlatna rezerva" iz velikih i opjevanih Hajdukovih sedamdesetih. Kraj stare plinare, nogometni vizionar Tomislav Ivić gradio je najveću Hajdukovu momčad svih vremena. Pa se tada i trener nizozemskog Ajaxa, Rinus Michels, zaputio do Splita vidjeti kakva se to avangarda nogometa događa pod Marjanom. Velika i moćna momčad "bijelih" osvajala je u bivšoj državi sve što se osvojiti moglo.
Vrapci su pjevali sastav Hajduka: Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković, Šurjak. Skupljale su se sličice, baš u ove dane, ćaće bi nam donosili kalendare s jedanaest prvotimaca, raspoređenih po jedanaest mjeseci i jednom zajedničkom. Dugokosi momci, "nogometni Beatlesi", kako će ih prozvati neki novinari, ispisali su najljepše stranice povijesti splitskog kluba i pozicionirali Hajduk i grad Split na nogometnoj karti Europe.
Mural na uglu Tolstojeve u Splitu
Svjedoči tomu i mural, kako i priliči, u centru grada, tamo na uglu Tolstojeve ulice u Splitu, naslikan prema staroj fotografiji kad se slikavala trofejna momčad koja je osvojila duplu krunu – prvenstvo i kup te 1974. – pa donijela i onaj veliki pokal La Linea s prestižnog španjolskog turnira, koji u svojim vitrinama imaju i Real, Barcelona, Lazio, PSV i drugi europski velikani. A poznati sportski novinar i hajdukov kroničar Zdravko Reić inzistirao je da se iznimno fotografira dvanaest umjesto jedanaest igrača, jer je Mario Boljat, kao zlatna rezerva, zaslužio biti na slici.
Tako "bijeli" imaju i raritetnu i jedinstvenu fotografiju iz svoje bogate povijesti. A Mario Boljat, naš Kalimero, to je i zaslužio.
Nadimak Kalimero dobio je prema junaku iz tadašnjeg crtića, kada su se crtani filmovi prikazivali u redovitom terminu prije glavnog TV Dnevnika. Taj lik, Kalimero, stalno je ponavljao: "To je nepravda, to je nepravda."
A bilo je nepravde prema Boljatu. Nije uvijek bio u prvih jedanaest, pa ni u reprezentaciji. Odigrao je 1977. i 1978. pet utakmica za reprezentaciju bivše države, pa i onu sa Španjolskom, kada je Juanito pogođen "unučićem" – malom flašom vinjaka – u glavu na beogradskoj Marakani. A bila je to i Hajdukova strašna momčad, kojoj je samo nedostajao pravi europski trijumf.
Mario je zabijao najbitnije golove. Pamtimo onaj Marijanu Jantoljaku, golmanu "Borca" iz Banja Luke, u finalu kupa u Beogradu 1974., trećeg kupa od ukupno pet zaredom.
I kad nas je Dinamo u onoj ludoj trci 1979. porazio sa 2:1, jednog srijednog dana, na Starom placu, punom kao šipak, ili na stadionu pod Marjanom, kako se službeno zvao. Kad je titula ozbiljno dovedena u pitanje, održavali su se i noćni sastanci u starom Domu Hajduka, dovodilo se na njih "senatore" Šurjaka i Mužinića, preklinjalo i motiviralo.
Trebalo je ići u Niš, "na noge" uvijek opasnom Radničkom, pa se vršili pritisci i na našeg nekadašnjeg trenera Miću Duvančića, koji je tada sjedio na klupi Nišlija.
'Zlatna rezerva'
Trener Ivić, manirom nogometnog znanstvenika, koristio je Boljata kao zlatnu rezervu, ovog puta u napadu, tog moćnog Hajdukovog proljeća. Tako je golom Marija Boljata Hajduk te 1979. sa 2:0 svladao u gostima niški Radnički – možda i u presudnoj utakmici prvenstva, zadržavši prednost na gol-razliku pred glavnim rivalom Dinamom.
Ivićev "joker" sa brojem 13 na leđima, kako će se zvati i njegova nekadašnja pizzeria tamo u "Čokoladama", gdje je sada Lidl, i gdje mi prijatelj Mate nedavno govori: "Kad ovdje prođem, još mi je u ustima okus najbolje splitske pizze ikad." I bila je najbolja.
Pitam nedavno Slavena, velikog hajdukologa, kakav je igrač bio Mario Boljat.
"Odličan, zahvalan, baš ono što momčadi treba," reče mi.
Bio je Mario Boljat i hrvatski branitelj, od prvog dana, sa osobitim tragom u Domovinskom ratu, zapovjednik bojne u 158. brigadi i 6. Domobranskoj pukovniji, ispraćen preklani na Lovrincu, kako i priliči, uz vojne počasti.
Eto, kad godina krene, sjetimo se tebe, Kalimero naš, i budi nam "joker" na nebu za titulu koju i ove godine svi čekamo.
