Ante Paradžik rođen je 10. veljače 1943. godine u Ljubuškom od oca Blaža i majke Milice. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Ljubuškom, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je apsolvirao na trećem stupnju iz područja obiteljskog prava. Tijekom Hrvatskog proljeća bio je jedan od vođa studentskog pokreta, a nakon njegova gušenja osuđen je na tri godine zatvora.
Istaknuo se u vrijeme studentskih demonstracija krajem 1971. godine, stoji u riopećnju Hrvatske stranke prava. Također, HSP podsjeća kako je tada "u svojim javnim istupima izražavao ciljeve studenata: konstituiranje Hrvatske kao suverene države Hrvata, uklanjanje protivnika reformi i bržu promjenu deviznog sustava u korist Hrvatske.
Paradžik je posebno isticao potrebu za sve većom samostalnošću Hrvatske. Na uvodnom izlaganju pred zborom hrvatskih sveučilištaraca izražava njihovo zanimanje za jasnim definiranjem hrvatske državnosti i pune ravnopravnosti svih državljana koji žive u SR Hrvatskoj".
Uhićivan, suđen, ležao po zatvorima...
„Nadalje, tražio je oštrije djelovanje kako bi se pomaklo pitanje deviznog i bankarskog sustava, razbijanje centralističkog gospodarskog sustava te sudjelovanje radnika u inozemstvu u formuliranju ustava. Za seljake je tražio veći zemljišni maksimum, komasaciju i povoljno kreditiranje. Ponovno je uhićen 1975. godine pod optužbom za razna krivična djela.
Četiri mjeseca je u zatvoru mučen da bi bio pušten kao nevin. Godine 1976. uhićen je i osuđen na dva mjeseca zatvora zato što je na pozivnicama na svoje vjenčanje stavio hrvatsku trobojnicu bez komunističke crvene zvijezde. Zbog kritiziranja komunizma i jugoslavenske države te zagovaranja demokracije i poštivanja ljudskih prava, još je nekoliko puta bio uhićen. Kazne je odsluživao u Zagrebu i Lepoglavi. Putovnica mu je bila oduzeta te vraćena tek 1990. godine, nakon 19 godina", podsjećaju u HSP-u.
Na Obnoviteljskom saboru Hrvatske stranke prava održanom 25. veljače 1990. godine izabran je za dopredsjednika HSP-a. Zbog započete velikosrpske agresije, vodstvo HSP-a u lipnju 1991. osniva Hrvatske obrambene snage, a Paradžik preuzima dužnost načelnika Ratnog stožera HOS-a.
"Paradžikova borba za Hrvatsku i pravaški pokret okončani su na povratku sa stranačkog skupa u Križevcima. Nakon što je nekoliko puta zaustavljeno na kontrolnim policijskim punktovima, vozilo Ante Paradžika, izrešetano je na punktu prometne policije 'Jež 2' u Sesvetama. Policajci su naknadno tvrdili kako su dobili dojavu da se prema njima kreće skupina naoružanih terorista, takozvanih 'martićevaca'.
"Ubili ga domaći izdajnici"
Paradžik je na mjestu preminuo, vozač Branko Perković teško je ranjen, a neozlijeđen je ostao Ivica Oršanić . Četvorica policajaca osuđena su, no poslije su abolirani, što pojačava sumnju da je Paradžik zapravo smaknut kao žrtva političke likvidacije. Ubijen je u 48 godini života, ostavivši iza sebe suprugu Jozefinu i troje djece, Mislava, Veroniku i Katarinu.
"Ono što najviše žalosti jest činjenica da Paradžika nisu ubili oni protiv kojih se borio, nego domaći izdajnici.
U čast Anti Paradžiku, dvije postrojbe HOS-a dobile su njegovo ime, II. bojna 'Ante Paradžik' i 1. satnija 'Ante Paradžik'. Također,1995. godine posmrtno je odlikovan redom Stjepana Radića.
"Dragi Ante, s ponosom se sjećamo tvog imena i svih tvojih djela koja su uvijek i isključivo bila u interesu hrvatske države i našeg naroda.
Hrvatska stranka prava ponosna je što si bio jedan od njezinih obnovitelja i dopredsjednik HSP-a. Stoga je naša dužnost da nikada ne zaboravimo žrtvu koju si podnio te da trajno njegujemo tvoju baštinu s kojom ćemo upoznavati i sve buduće naraštaje.
Počivao u miru Božjem snom pravednika i bila ti laka hrvatska gruda za koju si dao najviše što se može dati, svoj život!", stoji na kraju priopćenja Hrvatske stranke prava.
