Roditelji su dolazili u naše atomsko sklonište preuzesti pozivnice i pogledati prostorije onako blago skeptično jer su navikli vidjeti softplay igraonicu sa spravama za djecu. Od početka sam znao da će naši rođendani postati jako popularni u gradu. Jer djeca trebaju pažnju, da budu vođeni, da na rođendanu bude izazovno i kreativno i da se zaplovi njihovom maštom. Njima je super istrčati se u klasičnoj igraonici, ali uvijek traže nešto novo.

Za rođendan treba nešto posebno, gdje se svako dijete osjeća jedinstveno, gdje je svako dijete pobjednik. Kada sam našem domaru rekao da ću u tom skloništu napraviti igraonicu, on me pitao: “Za koga? Za robijaše?” I nakon što je dvije godine s nama radio na identitetu i sigurnosti prostora jednom mi je prišao i rekao: imao si viziju i uspio si u tome.

Za organizirati rođendane nije dovoljno napraviti instagram zid i naučiti pjesmu Sretan rođendan. Potrebno je poznavati sve razvojne faze djece i njihove specifičnosti te od heterogene skupine učiniti homogenu, u prvih 5 minuta da svima srce kuca u istom smjeru – za slavljenika.

Treba grupu učiniti kompaktnom i znati isprovocirati natjecateljski duh i timski rad tako da se svi trude biti brži, jači i bolji. Treba kombinirati statičke i dinamičke igre, interaktivne, štafetne, teambuilding, na ispadanje, upadanje. Treba djecu uvijek držati u dobrom raspoloženju, da ne pregore od preživih igara niti da se dosađuju od sporijih. Treba znati kako djecu pripremiti na koju igru i polako dizati atmosferu do glavnog djela programa gdje svi totalno euforično u istom ritmu dišu i pjevaju u čast slavljeniku.

E, to je dio koji imaš ili nemaš. Biti profesionalni trener-animator je stvar momenta, reakcije u pravi čas. Nije stvar samo obrazovanja, nego i osposobljavanja. Jedno bez drugog ne ide, ali u biti tajna je u trećem, da si totalni otkačenjak i da uživaš u zabavljanju drugih. Tad su svi na proslavi pobjednici, i atomsko sklonište u očima roditelja postaje najljepše uređena igraonica. A u našim očima najljepši posao na svijetu.