Godinama sam dobivao upite od mama kad ćemo nešto i za njih napraviti. Uvijek je moj odgovor bio isti - NIKAD. I bio sam uvjeren da to neću nikad napraviti.
Ali kako smo sve više vremena provodili s roditeljima iz kluba, postali smo sve popustljiviji i sve više osluškivali njihove potrebe. Ipak i nama je drago da imaju ono potrebno na jednom mjestu, a ne da su u tri kluba pa na kraju da ne budu nigdi.
Nikad ne reci nikad se opet pokazalo istinito jer smo malo prekrojili dvoranu tako da i mame mogu s nama trenirati.
Postavili smo nosače, obijesili vreće, kupili rukavice i fokusere i najavili da kickboksing grupa kreće na jesen za mame. Odmah smo skupili prvu grupu mama uključujući i moju Vanju i počeli planirati novu sezonu u kojoj ćemo imati ne samo djecu Spartance nego i mame Spartanke u pravom smislu te riječi.
Ipak, svi smo pobjednici!
