Nakon pet godina hiper fokusiranosti na životni projekt "Sparta" odlučim poslušati savjete voljenih i odem na godišnji odmor s Vanjom i djecom, četiri dana na Hvar.
Osjećao sam se kao da lebdim jer sam uspio napraviti odmak od voljenog kluba. Mogu se ja maknuti kad god hoću na dan dva jer imam odličan tim, ali odmah me počne peći savjest i vrlo brzo počnem razmišljati što sam sve mogao napraviti. Tako je to kad ti je gušt, onda ti na poslu vrijeme leti, a mozak ti vrti sto na sat što bi još mogao čim nešto dovršiš tako da nema praznog hoda. Svakome bih poželio da to osjeti.
Ujutro bismo ustali tek kad bi se djeca probudila, pod tušem bi stajao dok mi se prsti ne bi smežurali. Doručkovao bih dok ne bih pomislio da ću eksplodirati. A onda bismo šetali i šetali i šetali pa sjeli na kavu pa se vozali otokom. Jelsa, Vrbovska, Starigrad, Sućuraj, Bogomolje, Gdinj, Hvar. Sve smo to pet puta obišli. Svima smo bili sumnjivi kao jedini turisti na Hvaru usred zime. Sva četiri dana Hvar je bio potopljen, ali nevjerovano je da sva četiri dana nismo pokisli niti jednom, a bili smo bez kišobrana. Kad bismo se vozili grmjelo bi, sijevalo, padala kiša, kad bismo izašli iz auta, izašlo bi i predivno sunce. Prošetamo i popijemo kavu i čim sjednemo u auto opet pljusak, sve dok smo se vozilo po toj krupi put hotela. Kad smo parkirali i izašli, opet je zasjalo sunce. I tako stotine puta u ta divna četiri dana.
Malo nas je zeznulo što nam je do apartmana bilo jako puno stepenica što nije zgodno s dvoja kolica za malu djecu, ali s obzirom na uvjete zaboravit ćemo taj dio koji su nam prešutjeli. Četiri dana odmaka i mozak kao da se obnovio, vratio sam se u Split i odlučio napraviti iskorak u svijetu sporta, otvoriti tečaj rolanja i biciklizma, likovne radionice, ljetne grupe i školu samoobrane. Vidio sam da je najbolje za projekt da malo nekad i odmorim. S korakom natrag definitivno se hvata bolji zalet.
