Svi mi imamo osobu koja nam je bila prvi trener u životu i vrlo dobro znamo koliko nam je ta osoba bila važna i kako dan danas kad se sretnemo baš nam srce zaigra. Ta osoba je bila naš prvi trener.
Doduše prije se nije počinjalo trenirati u vrtiću nego kad bi se krenulo sa školom, ali možda i bolje jer stara garnitura trenera je bila malo stroža i nije toliko društvo bilo osviješteno kao danas pa je sasvim normalno bilo vikati na djecu na treningu i svašta im govoriti kroz šalu, meni osobno to nije smetalo, jako sam volio svog prvog trenera, ali draže su mi današnje metode rada s djecom.
Djeca su kao male spužvice, sve snimaju i kopiraju i što dobiju kao djeca to vrate kad narastu. Tako da pažnja i vrijeme provedeno s djecom uvijek se vrati. Oni ne znaju lagati i njima se ne može "uvaliti" priča. Djeca vrlo dobro osjete jesi im se posvetio ili nisi. A kad imaš njihova srca nema ljepšeg posla na svijetu jer onda uživaš i podršku vojske roditelja. Prvi trener te uči trčati, disati, prvi sklek, stoj na rukama, dubiti na glavi, kolut naprijed, nazad, kako pasti, kako se obraniti, voditi loptu, dati gol, kako se zagrijati i kako se istegnuti.
Svako malo pita da napneš biceps da vidi jesi napredovao kroz šalu, nauči te hrpu zabavnih igara pomalo zaboravljenih u doba današnje tehnologije, sudjeluješ s trenerom u hrpi štafetica i olimpijadica te ti je trener skroz posvećen što nije problem jer je sat vremena s tobom. Tako je i u našoj Sparti. Djeca obožavaju svoje trenere. Jedva čekaju vidjeti svog trenera, dat mu peju, užicati kiki bombon i pitati trenera da izmjeri visinu da vidi je li izrastao od zadnjeg treninga. Bilo što, samo da nešto pita svog trenera. Trener je glavni junak pa kad neće dijete da kući sluša odma se prijeti zabranom odlaska na treninge, znaju i roditelji da je bolje zabraniti video igrice, ali ovo je učinkovitije jer je djeci trening puno draži. Djeca kad vide svoje trenere iz Sparte u nekom trgovačkom centru ili mu trče u susret il' ostanu zbunjeni jer su navikli vidjeti svog trenera u trenerki kluba na strunjačama pa im je skroz čudno vidjeti ga u košulji na pločicama u centru.
Roditelji često traže pomoć trenera kad je u pitanju prehrana, pa kad naši treneri kažu djetetu da ako bude jeo špinat da će brže narasti i da će imati snage za osvojiti puno više medalja i pehara, onda dijete dođe kući i želi jesti svaki dan špinat jer je trener rekao.
S druge strane kad dijete neće da sluša trenera pa trener da povratnu informaciju roditelju koji popriča s djetetom dijete potom sluša sve na treningu. Tako imamo win win situaciju.
Trener u vrtićkoj dobi je od izuzetne važnosti za dijete i velika pomoć u pripremi za školu. Možemo imati stotine trenera, ali prvi trener je SVE. Stoga se naši treneri u Sparti ozbiljno trude da budu pravi primjeri djeci koja treniraju. Djeca i roditelji to osjete i zato ta poveznica traje čitav život, čak i kad mali Spartanci odu iz Sparte.
