Tekst je u cijelosti prenesen iz Facebook grupe "Split kroz povijest" gdje ga je objavila Adela Roudi.
Palmina Piplović (1922. -1944.) Rodila se u braku Ivana i Marije rođene Baldasar u obitelji od osmero djece, petorice sinova i triju kćeri. Roditelji su bili iz mesarskih obitelji.
Bila je splitska civilna veza s partizanima. U partizanima joj je bilo četvero njene braće i sve sestre. Palmina i njeni drugovi poticali su njemačke vojnike na dezertiranje.
Imala je 22 godine kad su je 7. listopada 1944. Nijemci uhapsili. Tri dana mučena je u zatvoru. Kroz kakve je strahote prošla, nikada nećemo saznati. Zajedno s Nikolom Zavoreom i njemačkim vojnikom brijačem Fritzom, obješena je o stup električne rasvjete na predjelu Ljubinci u Solinu, na putu između Bilankuše i Majdana. Stajali su u košu kamiona kada su im oko vrata vezali omče. A onda je vozač stisnuo papučicu gasa.
Dva dana izmučeno tijelo mlade cure visjelo je na stupu, da bi je potom milosrdno pokopali kao psa, koji metar dalje, uz rub puta. Po okončanju rata, ekshumirana je i dostojno sahranjena. Palmina Piplović se pretvorila u prah, ostale su samo ošišane pletenice s fjokima, koje obitelj i danas čuva.
Uspomenu na nju dugo je čuvao i dječji vrtić na Marjanu noseći njeno ime. Onda je došla nova demokracija. Palmina je u novom poretku dobro i prošla. Spomen-ploču na njezinoj rodnoj kući nitko nije minirao. Tete iz vrtića koji je preimenovan, skinule su staru tablu s imenom i Palminin portret koji su potom vratili obitelji.
U javnost je "procurio" jedan detalj koji priči o splitskoj heroini daje nepodnošljivo mučan akcent. Na čijoj je parceli podignut dječji vrtić koji je desetljećima nosio njezino ime? Tu potankost otkrio je Radovan Piplović Piple, Palminin nećak.
Na čijoj je zemlji vrtić podignut? Nećete vjerovati. "Jednoga dana drugovi su posjetili dom obitelji Piplović i domaćinima se požalili kako pritiče dice, a fali mista za njih skućit. Eto, Varoš je pun malešnih djevojčica i dječaka, a nigdi lipe particele da se izgradi jedan šesni dičji vrtić."
Mile Piplović, zanimanjem mesar, nastavljač uhodanog obiteljskog obrta, imao je pet sinova i tri kćeri. Svi su bili partizani ili, kao Palmina, ilegalci. Kad su drugovi navratili u dom Piplovićevih, Mile je već bio pokojan. Njegovi sinovi nisu seni najmanje kolebali. Što je bilo familiji koja je toliko dala, odreći se još i parcele ispod marjanske vidilice, koja je stoljećima bila u njihovom vlasništvu?! Zemljište koje je i onda, a kamoli danas, vrijedilo cijelo bogatstvo, oni su velikodušno darovali za opće dobro, ništa ne uvjetujući, čak ni ime budućeg vrtića. I nikada nisu požalili."
Dio velike parcele koji nije obuhvaćen i ograđen kao "vrtički" godinama je bio ničija i zapuštena zemlja. Mala grupa zanesenjaka koju predvode Gordana i Frane pokrenula je inicijativu za vraćanje imena vrtiću i uređenje zapuštenog djela parcele.Tako je nastala "Naša parcela ispod Vidilice" , iz godine u godinu sve ljepša i uređenija. Na njoj smo lani drugu godinu za redom obilježili Palminin rođendan. I opet ćemo slaviti slijedeću subotu.
Možda vam cijela priča djeluje kao vanvremenska utopija,ali mi nećemo odustati. Sadit' ćemo cvijeće, tražiti "vraćanje imena" i obilježavati rođendan. Zašto ??? Zato jer je Palmina to zaslužila.