Naklada Iris Illyrica iznjedrila je pravi mali umjetnički dragulj – slikovnicu „Priča o plavom stablu“. Autorica Anita Kojundžić Smolčić i ilustratorica Hana Lukas Midžić osuvremenile su posebno umjetničko djelo i odjenule mu ruho koje je najviše zainteresiralo djecu. Time je ujedno proslavljena i deseta obljetnica postavljanja skulpture Plavog stabla Vaska Lipovca.
Kad su se na početku Vukovarske ulice oko 19:30 počele slijevati rijeke roditelja s djecom, urednica naklade Iris Illyrica Ivana Glavaš Bakija izjavila je: „Svi smo odradili svoj dio posla, ali ljudi su ovdje zbog Vaska Lipovca. Njegova je umjetnost dovela ovoliko ljudi. A ja sam presretna što je ova slikovnica pronašla baš nas.“
Program „U potrazi za plavim stablom“ uključivao je glazbeno-plesnu točku koju su pripremili glazbenik Vasko Lukas te plesne umjetnice Kristina Lovrić i Mia Kevo. Lara Brkić mnogobrojne je okupljene povela u edukativnu šetnju prema livadi ispred Doma mladih, gdje se danas skulptura nalazi.
Autorica Anita Kojundžić Smolčić vrlo je slikovito objasnila motivaciju za pisanje „Priče o plavom stablu“:
Prije točno deset godina počela je priča o Plavom stablu, kada je na onom mjestu gdje smo se okupili postavljena čelična skulptura visoka osam metara, koju su izradili radnici Brodosplita prema Vaskovim ranijim djelima. Začetak te priče ipak seže nekoliko desetljeća ranije, kada je Vasko Lipovac počeo promišljati o skulpturi u javnom prostoru jer je vjerovao da je iznošenje likovnog djela na trgove, u parkove i na ulice najbolji način njihova približavanja građanima. Priča o Plavom stablu mogla je biti kratka i jednostavna, ali nije. Od postavljanja 2011., uklanjanja 2015. i ponovnog postavljanja 2018., to je priča koja je promijenila pravila igre.
Ako mene pitate, možemo govoriti o Splitu prije i poslije Plavog stabla. Split prije Plavog stabla Split je u kojem je urbana kultura i umjetnost na periferiji interesa i vidljivosti i koji ne uključuje sve građane. Split nakon Plavog stabla grad je u kojem je svatko tko ga je vidio i pored njega prošao svjesno ili nesvjesno svjedočio što može učiniti prisustvo umjetnosti u javnom prostoru, koliko ga može oplemeniti i koliko može promijeniti jednu ulicu, kvart, pa i čitav grad. Sve priče koje se ne ponavljaju i ne prenose s koljena na koljeno padaju u zaborav. Kada padnu u zaborav, kao da se nisu ni dogodile.
Iako je Plavo stablo ponovno postavljeno, mene je proganjala misao da će sve što mu se dogodilo biti zaboravljeno, da će osjećaj praznine koji je nastao i sve emocije koje su uslijedile nestati s onima koji su tome svjedočili. Zbog toga ju je trebalo zapisati, da ju može pročitati svaki mali i veliki građanin ovoga grada, od sada pa zauvijek, jer „Priča o Plavom stablu“ priča je o našem gradu, onome što jest i što može biti, onom lijepom i ružnom što se oko nas događa. I zato ne smije biti zaboravljena.
Ilustratorica Hana Lukas Midžić dodala je izvrsnu i prevažnu misao dok su je djeca uzbuđeno zapitkivala o ulicama, prozorima i uličnim lampama koje su prepoznali na ilustracijama:
Ovo je dokaz koliko čeznemo za umjetnošću i koliko je želimo u javnom prostoru. A ljubav prema umjetnosti počet će od malih nogu, samo je trebamo razvijati.
Nakon šetnje do Plavog stabla uslijedila je likovna radionica tijekom koje su djeca izrađivala replike skulpture u tehnici kolaža, a roditelji su razgrabili primjerke ove divne, umjetnički osobito važne slikovnice. Zbog velikog interesa do kraja tjedna slikovnicu možete nabaviti po promotivnoj cijeni u nakladi Iris Illyrica.
