Ako vas put navede prema Lovreću, među planinama i vijugavim putevima, naići ćete na mali zaseok Petričeve Staje. U 'cvitu Imotske krajine', kako ga mještani zovu, selo još uvijek čuva mir i običaje koji se prenose s koljena na koljeno. Ruku na srce, iz razgovora s mnogim mještanima ranije, vidi se da je ovo kraj u kojem su ljudi oduvijek živjeli skromno, oslanjajući se jedni na druge i povezujući svakodnevicu s običajima koji su oblikovali njihove živote. Upravo tu je odrastao naš sugovornik Dušan Petričević, koji i danas nosi sa sobom sjećanja na djetinjstvo i život u selu prije nego što ga je život odveo dalje. Ta su sjećanja bila povod našem razgovoru, osobito ona vezana uz običaje Velikoga tjedna i Uskrsa u Lovreću-Opancima.
Dušan nas odmah uvodi u svoju obiteljsku priču. Rođen je u katoličkoj obitelji gdje je glavnu riječ, što se tiče svjetovnog života, kako nam kazuj, njegov did (op.a. djed) koji je ostavio dubok trag na cijelu obitelj.
- Bio je glava kuće, pa tek onda čača - kaže Dušan, pojašnjavajući kako je crkva i vjera uvijek bili središte života njegove obitelji. Njegovo ime, Dušan, nadjenuto mu je po didu, što je, dodaje, u tom kraju malo neobično.
Nije se rodio u rodilištu, nego u staroj kući, uz prisutnost babica iz sela i tetke. Djed je prošao kroz teške životne gubitke: jedan sin mu je poginuo u ratu, dvoje djece i dvije žene su mu umrle, ali je ostao uspravan, vjeran i nepokolebljiv u katoličkoj vjeri.
Dušan naglašava:
- On mi je bio vodilja; on mi je bio svjetlo u toj tami.
To nam je dio dokaz da njegova prisjećanja na djeda pokazuju koliko su obitelj i vjera nerazdvojni u životima Lovrećana, što se posebno osjeti tijekom Velikog tjedna.
Župa Lovreć-Opanci smještena je u Općini Lovreć, na zapadnom dijelu Imotske krajine, i pripada Imotskom dekanatu. Prostire se na 11 km u dužinu i 7 km u širinu te graniči sa župama Lokvičići, Medov Dolac-Grabovac, Žeževica, Cista Provo i Studenci. Nadmorska visina varira između 460 i 700 metara. Zahvaljujući povoljnom položaju na sjecištu važnih prometnica, župa je lako dostupna: do Imotskog je 25 km, do Makarske i Sinja 41 km, a do Splita 65 km, dok je do Dubaca, zračnom linijom, udaljena tek 15 kilometara.
U nastavku donosimo autentičan prikaz kako izgleda vrijeme od Cvjetnice do Uskrsa u ovom kraju, s detaljima koji se danas sve rjeđe viđaju.
Cvjetnica: noć kada se 'anđeli umivaju u cvijeću'
Veliki tjedan, kao što je svima poznato, započinje Cvjetnicom, a taj dan obilježava pučki običaj umivanja u cvijeću. S njim počinje i povratak onih koji su se odavno odselili, pa dolaze iz Splita, Zagreba i inozemstva, kako bi se ponovno okupili u svom Lovreću. Poseban običaj vezan je uz ljubičice i proljetno cvijeće. U subotu se cvijeće bere i ostavlja preko noći, jer se vjeruje da se tada 'anđeli u njemu umivaju'. Ujutro se cijela obitelj umiva tom vodom.
Simbolika cvijeća je velika, a poglavito u vodi. Jedna od poruka jest da valja oprati dušu u anđeoskoj vodi i cvijeću, te slaviti Uskrs.
Kako nam Dušan govori, ta voda se ne smije baciti 'pod noge' niti u odvod. Postoji duboko poštovanje prema simbolici blagoslova.
- Uz to, blagoslivljaju se maslinove grančice koje se nose u procesiji. Moram priznati da kod nas maslina nekako vrlo loše uspijeva, osobito gore gdje sam ja, nema, teško je. Pokušavao sam nekoliko puta, napravio sam zavjetni križ pa oko njega stavljao grančice, ali nije uspjelo jer je zbog velike zime kora pucala. Sve ovo što imamo od maslina nekako kupimo, donesemo... Obično, kad se maslinove grančice blagoslove, idu po grobljima i stavljaju se po jedna kitica na grobove. Ostalo se stavlja po kućama i po štalama, gdje je blago, marva i tako dalje, kao znak zaštite i blagoslova. Stare grančice se nikako ne bacaju, nego se spaljuju - priča nam Dušan te dodaje:
- Za vrijeme obreda čita se Muka Kristova,nakon čega započinje Veliki tjedan: Veliki ponedjeljak, utorak i srijeda, a najznačajniji dio je Vazmeno trodnevlje koje počinje Velikim četvrtkom.
Veliki četvrtak: 'Sto dušica' i dan bez teškog rada
Veliki četvrtak obilježava spomen na Posljednju večeru i ustanovljenje euharistije.
- U Lovreću se toga dana, kao i na Veliki petak ni Veliku subotu, ne rade teški fizički poslovi. Što je vrlo značajno bilo u mom djetinjstvu, pa tako i do danas, pa sve dok znam za sebe, tako će biti: mole se 'dušice', odnosno sto dušica četvrtkom i sto dušica petkom - naglašava Dušan.
Molitva na Veliki četvrtak i Veliki petak
O dušice grišna, budi u viri kripna! Kada budeš putovati dugim putim, tisnim klancim, srist će tebe duv nemili, duv nečisti. Pitat će te, je’l si dušo moja il Božija. Nisam tvoja, već Božja. Ja sam reka svome Bogu doći na blagdanak, na Veliki četvrtak, sto križića, sto Amena, sto se puta prikrsti.
U crkvi se održava obred pranja nogu, a nakon toga slijedi zajedničko druženje. .
Veliki petak: Procesija duga i do 20 kilometara
Dušan nam priča da se za Veliki petak u Župi sv. Duha Lovreć-Opanci od jutra vjernici okupljaju i kreću na Križni put koji može trajati satima i protezati se i do 20 kilometara. Procesija započinje na lokalitetu Letaruša, prolazi kroz staru crkvu, groblje i maslinike, sve do brda Gradina. Križonoše se izmjenjuju moleći na svakoj postaji.
- To je vrijeme kada čovjek moli za sve za obitelj, prijatelje, sve ljude na ovom svijetu. A ja, za sebe samo kažem. 'Bože, budi mi na pomoći' - opisuje Petričević.
U večernjim satima slijedi obred Muke i polaganje Isusa u grob, čime započinje razdoblje tišine.
Što se tiče običaja vezanih uz jelo i piće, na Veliki petak, primjerice, piju se crna vina koja simboliziraju Kristovu krv, dok su se jela prilagođavala dostupnosti: bakalar su jeli samo oni koji su ga mogli nabaviti iz Splita, a preostala riba bila je usoljena ili svježa, ovisno o dostupnosti. Obitelj i zajednica su pazili da se običaji i simbolika hrane poštuju.
Velika subota: Vatra, voda i blagoslov hrane
Na Veliku subotu navečer, ispred crkve se pali nova vatra – simbol svjetla i uskrsnuća. Blagoslivlja se voda, a zatim se sve unosi u crkvu.
- Tada se blagoslivljaju i uskrsna jela. U Lovreću su to najčešće jaja i sirnica - ističe naš sugovornik.
U kućama se ranije ujutro kuha se svinjska plećka koja će se jesti ujutro, to je poseban običaj kojeg ne valja zaboraviti spomenuti, a povezan je s Lovrećom.
Uskrs: Obitelj, jaje i nijedna mrvica ne smije se baciti
- Uskrsno jutro započinje molitvom u krugu obitelji. Svaki član uzima po jedno jaje i komad sirnice. Posebno se pazi da se hrana ne baca, ni mrvice. Sve što ostane daje se životinjama.
Nekada su ljudi obilazili jedni druge i čestitali Uskrs od kuće do kuće. Danas se dio običaja promijenio, mlađi se sve češće okupljaju u kafićima, ali poruka blagdana ostaje ista - priča naš sugovornik.
'Svim ljudima dobre volje, bez obzira na vjeru, koji poštuju smisao blagdana i zajedništva, želim sretan Uskrs'
- Posljednjih dvadeset godina moj život bio je obilježen teškim iskušenjima. Moja mala Kristina, moje dijete, bolovala je od sarkoma kosti i liječila se pet godina, nažalost, liječenje nije uspjelo i preminula je 2008. godine. Tijekom tog razdoblja moj život bio je posvećen svojoj i drugoj bolesnoj djeci, posebno onoj s hematoonkološkim bolestima.
- Želim iskoristiti ovu priliku da pozdravim svu bolesnu djecu i da im poželim dobro zdravlje, da ozdrave, da budu sretna i radost svojim roditeljima i cijelim obiteljima - kaže Dušan za naš portal.
Svim čitateljima portala Dalmacija Danas uputio je uskrsnu čestitku, izražavajući dobre želje svima!
- Svim ljudima dobre volje, bez obzira na vjeru, koji poštuju smisao blagdana i zajedništva, želim sretan Uskrs - kazao je Dušan Petričević za kraj.
