Mlada autorica Mila Domljanović, koja se čitateljima predstavlja pod pseudonimom Zea Mays, svoj je književni prvijenac “Pokraj puta” posvetila važnoj temi koja se tiče svih, a to je sigurnost u prometu. Iako je po struci magistra agronomije, Mila piše od malih nogu, a knjige i priče dio su njezina svijeta jednako kao i hortikulturni projekti kojima se bavi u svakodnevnom poslu. Danas živi u Pločama, kamo se iz Splita preselila zbog ljubavi, a upravo su iskustva vožnje magistralom, prizori križeva i lampiona uz cestu te lokalne tragedije bile snažan poticaj da progovori o posljedicama nepažnje i neodgovorne vožnje.
U knjizi “Pokraj puta” prožela je osobne dojmove, promišljanja i iskustva okoline u priču koja nosi jasnu poruku - ne sjedaj za volan pod utjecajem alkohola i ne vozi prebrzo. Kroz razgovor s autoricom otkrivamo kako je nastala ova knjiga, kome je namijenjena, zašto su joj sve priče jednako važne i što planira pisati u budućnosti.
Ideja rođena na pustoj magistrali
Ideja za roman “Pokraj puta” rodila se, kako Mila kaže, sasvim slučajno.
„Jedne siječanjske večeri vozila sam iz Splita prema Pločama. Nije bilo gužve pa sam za put odabrala magistralu. Bio je mrak, zima, cesta pusta – osim mene, tu su bili samo križevi i lampioni uz cestu, tihi podsjetnici na one koji su tamo izgubili život. Razmišljala sam o njima, o tome kako bi njihov život izgledao da tada nisu bili za volanom. Znala sam da za te ljude ne mogu ništa učiniti, ali sam shvatila da prometne nesreće, nažalost, događaju se svakodnevno i da mogu barem pokušati upozoriti one koji još imaju priliku voziti pažljivije“, otkriva nam na početku našeg razgovora te dodaje da je proces pisanja trajao svega dva mjeseca.
„Priča mi je bila jasna od početka, sve sam imala u glavi, pa je misao lako pronašla put do papira“, kazuje nam Mila.
Iako sve likove u romanu doživljava ravnopravno, Mila priznaje da joj je priča o autizmu posebno važna zbog osobnog iskustva.
„Sve likove doživljavam ravnopravno i svi su, na neki način, dio mene te mog opažanja drugih i svijeta oko sebe. Ipak, ne mogu ne spomenuti da sam sestra mladića iz spektra autizma. Iako u knjizi nisam ni približno opisala svog brata, priča o autizmu za mene je bila najvažnija za napisati“, ističe Mila.
Mlada Splićanka kaže kako je roman zamišljen tako da se u njemu može pronaći svatko. Knjiga je prvenstveno namijenjena vozačima, ali autorica smatra da iz nje svatko može izvući nešto vrijedno i korisno.
„Kao autorica, trudila sam se obuhvatiti što veći broj ljudi kroz probleme koje nose moji likovi. Vjerujem da će svatko tko pročita knjigu prepoznati barem djelić sebe u nekom od njih. Glavna poruka je jasna – ne sjedaj za volan pod utjecajem alkohola i ne vozi prebrzo. No, u svakom poglavlju skriva se još mnogo sporednih poruka, a njihova je čar u tome što ih čitatelj može doživjeti i protumačiti na svoj način. Knjiga je prvenstveno namijenjena vozačima, ali sam sigurna da iz nje svatko može izvući nešto vrijedno i korisno“, opisuje nam autorica romana „Pokraj puta“.
„Prevelike brojke za tako malo mjesto“
Zanimalo nas je postoji li neki konkretan događaj koji je bio okidač za pisanje knjige.
„Konkretan događaj ne postoji – hvala Bogu, nikada nisam sudjelovala u prometnoj nesreći niti je itko meni blizak nastradao. Ipak, vjerujem da je moje preseljenje u Ploče bio pravi okidač. Ondje gotovo svatko poznaje nekoga tko je poginuo na cesti – prevelike brojke za tako malo mjesto. Osim toga, česte vožnje magistralom i, blago rečeno, neodgovorno ponašanje pojedinih vozača dodatno su me potaknuli da progovorim o toj temi“, otkriva nam Mila.
Poruka za vozače i sve čitatelje
Prema mišljenju autorice, osobe mlađe od 21 godine često ne shvaćaju ozbiljnost vožnje, osobito kada je u pitanju vožnja pod utjecajem alkohola ili umor za volanom.
„Smatram da osobe mlađe od 21 godine ne shvaćaju ozbiljnost mnogih stvari – a vožnju pogotovo. Za sigurnu vožnju potrebna je određena zrelost, a rijetko tko ju ima s 18 godina. Alkohol je, po mom mišljenju, njihov najveći problem. No, da ne ispadne da su mladi jedini krivci, važno je reći da su sve češće uzrok prometnih nesreća i dugogodišnji vozači koji precijene svoje sposobnosti. Premda su moji likovi u većini mlađe životne dobi, statistike pokazuju da je sve više nesreća uzrokovano upravo od strane iskusnih vozača“, govori nam Mila Domljanović.
Mlada spisateljica upozorava na paradoks i smatra kako je vrijeme za uzbunu.
„Ako postoje društvene kampanje o sigurnosti u prometu, očito ne dopiru do mladih, ali ni do starijih. S obzirom na to da imamo jedne od najboljih cesta u Europi, a istovremeno smo pri vrhu po broju poginulih u prometnim nesrećama, jasno je da nešto ozbiljno ne štima. Kad te po toj crnoj statistici prestižu samo Bugarska i Rumunjska, vrijeme je za uzbunu“, ističe naša sugovornica.
Nakon što je “Pokraj puta” službeno izašao, komplimenti i pozitivne reakcije nizali su se, kako kaže, “poput perlica”.
„Prvu reakciju imala je moja prijateljica Tea, koja je moj rukopis pročitala isti dan kad sam joj ga predala. Tog prvog travnja mislila sam da me zeza, no ubrzo sam shvatila da je iskreno oduševljena. U tom trenutku bila sam toliko sretna da sam sebi rekla kako je knjiga vrijedila truda samo zbog te reakcije. Nakon što je knjiga i službeno izašla i počela se čitati od šire publike, pozitivne reakcije i komplimenti nizali su se poput perlica. To mi je dodatni vjetar u leđa da se borim i dalje, kako bi moj mini roman pronašao svoj put do čitatelja“, govori nam.
„Vijesti o prometnim nesrećama uzimamo zdravo za gotovo“
Mila želi da čitatelji nakon čitanja ponesu jednostavnu, ali važnu poruku – čuvajte sebe i druge, u prometu i u životu općenito.
„Ne postoji drugi način da se smanji smrtnost u prometu nego kroz apeliranje i osvještavanje ljudi. Prečesto vijesti o prometnim nesrećama uzimamo zdravo za gotovo, dok se tragedija ne dogodi nama ili nekome nama bliskom“, poručuje autorica.
Iako “Pokraj puta” neće dobiti nastavak jer, kako kaže autorica, “priča je ispričana i time zaključena”, otkriva nam da planira sljedeću knjigu.
„Sljedeća knjiga bit će posvećena analizi toksičnih odnosa, ali prenesena kroz satiru i humor. Vjerujem da će čitatelji to dobro prihvatiti i uživati u njoj“, zaključuje na kraju.
