Zadarsku i hrvatsku kulturnu scenu u nedjelju, 12. listopada 2025., potresla je vijest o preranoj smrti Marije Šarić Ban, jedne od najsvestranijih i najcjenjenijih umjetnica svoje generacije. Preminula je u svom zagrebačkom domu, nakon kratke i teške bolesti, ostavivši iza sebe bogat opus i dubok trag u području likovnih i izvedbenih umjetnosti. Njezin odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak za brojne institucije s kojima je surađivala — od Narodnog muzeja Zadar, gdje je do posljednjih dana obnašala dužnost voditeljice Etnološkog odjela, do kazališnih pozornica na kojima su njezine kreacije oživljavale likove i svjetove. Bila je kreativna snaga, mentorica i vizionarka, umjetnica duboko ukorijenjena u tradiciji, ali uvijek s pogledom uprtim prema budućnosti, piše Večernji list.
"Noćas je umrla Marija Šarić Ban, dobri duh Zadarskog plesnog ansambla i velika prijateljica. Mi smo na putu u Pečuh, gdje igramo predstavu Kako je Potjeh tražio istinu — po prvi put bez nje u dvadeset godina. Draga Majo, počivala u miru i neka ti je blagoslovljen put u zlatne dvore Svarožićeve", napisala je Sanja Petrovski iz Zadarskog plesnog ansambla. U Pečuhu su izvodili predstavu koju je upravo Marija Šarić Ban supotpisala kao redateljica.
Rođena u Zadru 29. veljače 1964., Marije Šarić Ban nakon završene gimnazije i osnovne škole za balet i ritmiku odlazi u Zagreb, gdje diplomira dizajn tekstila i odjeće, a potom doktorira na Akademiji likovnih umjetnosti. Njezina karijera obilježena je stalnim učenjem i stvaralačkom radoznalošću. Kao voditeljica Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar predano je radila na očuvanju i prezentaciji bogate kulturne baštine zadarskog kraja. Bila je i osnivačica Ustanove za obrazovanje odraslih Arcadia, u kojoj je razvila verificirane programe i dijelila svoje znanje s novim generacijama. Sudjelovala je u brojnim europskim projektima, a u srpnju 2024. bila je i jedina kandidatkinja za ravnateljicu Kazališta lutaka Zadar.
Najveća umjetnička ljubav Marije Šarić Ban bila je kostimografija, u kojoj je ostvarila više od 65 projekata — od HNK Zadar, preko Gavelle i Kazališta Trešnja, do HNK Osijek. Surađivala je s redateljima poput Nine Kleflin i Dražena Ferenčine, a njezin jedinstveni senzibilitet, nadahnut hrvatskom tradicijom i etnosom, posebno je dolazio do izražaja u predstavama poput Šume Striborove i Potjeha.
Ono što je Mariju Šarić Ban činilo jedinstvenom bila je njezina sposobnost da povezuje različita područja umjetničkog i kulturnog djelovanja. Osim kostimografije, potpisala je šest režija, oblikovala scenografije, izlagala tekstilne kolaže i sudjelovala u performansima, potvrdivši se kao kompletna umjetnica koja je pomicala granice medija.
Godine 1999. osnovala je Atelje Arcadia za izradu kostima, koji je kasnije prerastao u Ustanovu za obrazovanje odraslih Arcadia-dizajn. Ondje je stvarala i obrazovne programe te prenosila svoje znanje kroz rad na predstavama poput Romea i Julije, Malog princa i Mačka u čizmama. Njezin pedagoški rad bio je prožet istom strašću i predanošću koja je obilježila i njezin umjetnički opus.
Svoje je kostimografije izlagala na brojnim skupnim izložbama u organizaciji ULUPUH-a, čijoj je Sekciji za kazališnu i filmsku umjetnost od 2006. godine bila i predsjednica. Posebno se istaknula sudjelovanjem na Praškom kvadrijenalu — najvažnijoj svjetskoj izložbi scenografije i kostimografije — gdje je 2003. i 2007. godine predstavljala Hrvatsku uz druge istaknute autore.
