Nesvakidašnja priča stiže iz I. gimnazije u Zagrebu. Gospođa Ivanka Canki, koja je živjela u neposrednoj blizini, oporukom je ostavila 220 tisuća kuna učenicima u potrebi.
Njezina je posljednja želja bila da gimnazija svake godine natječajem izabranim maturantima dodijeli dvije stipendije koje će im se kao financijska pomoć isplaćivati u mjesečnim ratama tijekom prve godine njihova studija, pišu Vijesti.hr.
Ivanka Canki živjela je skromno i samozatajno. U Drugom svjetskom ratu ostala je bez roditelja, pa je fakultet uspjela završiti uz pomoć dobrih ljudi.
Nije htjela da mladi odustanu od studiranja zbog financijskih teškoća pa je svoju ostavštinu donirala školi koju je promatrala s prozora u neboderu na Utrinama.
''Mislila sam kako je to zbilja jedna neobična stvar i svakako dobrodošla, gospođa Canki je preminula već prije 5 godina tako da sam se već navikla na tu pomisao, ovaj period između je bio period za premošćivanje nekih administrativnih prepreka i izazova koje smo uspjeli riješiti i sada imamo Zakladu 1. gimnazije Akica, koja je prozvana po nadimku gospođe Ivanke Canki'', rekla je ravnateljica I. gimnazije u Zagrebu, Dunja Marušić Brezetić.
Gesta je to koja je iznimno obradovala srednjoškolce koji, kaže njihova predstavnica, imaju velike snove.
''Pošto živimo u društvu kakvom živimo, financijske situacije su ono što nas zapravo najčešće sputava tako da mislim da je ovo nešto što je stvarno uvijek dobrodošlo i da bi mnogima moglo pomoći da ostvare nešto čemu teže'', kazala je Korana Vugarinovski, predsjednica Vijeća učenika I. gimnazije.
I sama je bila profesorica
Maturanti će se svake godine moći prijaviti na natječaj pa će Upravno Vijeće odabrati dva dobitnika te jednogodišnje stipendije prema uspjehu u školi i financijskoj situaciji.
''Jedan će dobiti 1000 kuna mjesečno, a jedan 500 kuna mjesečno. I to je zapravo ono što je gospođa Canki najviše željela, a to je da učenici nakon srednje škole ako imaju financijskih teškoća da to ne bude razlog da ne upisuju studij'', objasnila je Brezetić.
Ivanka Canki bila je profesorica - hodala je hodnicima Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek gdje je predano predavala slijepim i slabovidnim učenicima. Prisjeća je se Ivan Kolar, koji je bio njezin učenik, a onda i kolega.
''Ona je bila na prvi pogled onako dosta stroga, pedantna, stroga, marljiva osoba. Ona je odigrala jednu jako veliku ulogu u obrazovanju slijepih, puno slijepih je naučilo brzo, precizno, lijepo, uredno pisati baš zahvaljujući njoj'', prisjetio se Kolar, pišu Vijesti.hr.
Posljednja želja gospođe Canki živjet će još dugo kroz zahvalnost onih kojima će njezina donacija pomoći da ostvare svoje snove.
