Iako je splitski Žnjan ove sezone uređen kao nikada prije, s obnovljenom obalom, čistim šetnicama i gotovo savršenim vremenskim uvjetima, ljepotu mjesta narušava jedno – ljudski nemar.
“Opušci su svugdje. Bez srama se šepure po plaži, sunčaju se kao da im je tamo mjesto, a zatim ih vjetar ili valovi odnesu ravno u more. Neugodno je, ružno i jednostavno neprihvatljivo,” poručuje jedna građanka, ogorčena prizorima koje svakodnevno viđa.
Zabrinjava i činjenica da na plaži nisu primijećeni znakovi upozorenja, zabrane pušenja niti postavljene pepeljare.
“Kulture očito nema, a bez ikakvih ograničenja situacija se samo pogoršava,” dodaje.
Ipak, umjesto pukog negodovanja, građani sve češće nude i konkretna rješenja. “Možda bi pomoglo da se dijele male pepeljare za vanjsku uporabu – neka se mogu posuditi i vratiti. Ma pada mi na pamet sto ideja, samo da se nešto promijeni, da se konačno pomaknemo s mrtve točke.”
Žnjan je primjer kako infrastruktura može biti dovedena gotovo do savršenstva – no pitanje ostaje: kako “urediti” čovjeka i njegove navike? Možemo li i trebamo li više ulagati u svijest i kulturu, a manje se oslanjati na sankcioniranje?
Za sada, priroda i more strpljivo podnose posljedice, ali strpljenje građana sve je tanje. Vrijeme je da promjene krenu – ne samo s građevinskim radovima, nego i u glavama onih koji na toj plaži ostavljaju tragove svog nemara.
