Kad se u sunčano subotnje jutro 18. ožujka Ilija Perković spremao za put u Split sa svoja dva sina, Draženom i Nikolom, imao je zabilježene dvije „obaveze“. Prva i najvažnija je utakmica Hajduka sa Slaven Belupom, ali i prije toga, kako mu je sin rekao i dalje skrivajući iznenađenje, pogledati „predstavu“ o Hajduku.
„Predstava“ je to o Hajduku koja je za Iliju imala neočekivan i sretan zaplet s njim u glavnoj ulozi.
Ilija je u pratnji sinova došao podno zapadne tribine nekoliko minuta prije 14 sati, smjestio se na stolac i ništa ne sluteći, čekao početak predstave.
Prozivali su tamo nekakva imena, ali neka, pričekat će on da prođe taj službeni dio. Nedugo nakon što je sjeo, s pozornice se začulo: „...a sada će pločicu primiti gospodin koji misli da je došao na predstavu – Ilija Perković!“
Lice mu je u trenutku promijenilo boju, noge koje i inače ne slušaju baš najbolje zbog Guillain-Barreovog sindroma, zaklecale su, ali ubrzo je početni šok na Ilijinom licu zamijenio ogroman i vedar osmijeh kad je postao svjestan da je upravo postao novi stanovnik parka Za sva vrimena. Došao je na pozornicu, zagrlio voditeljicu Anu koju poznaje s brojnih gostovanja po Hrvatskoj, i ponosno primio pločicu sa svojim imenom.
- Znate, odrastao sam u obitelji dinamovaca, počeo je svoju priču Ilija, a među okupljenima je na trenutak nastao muk.
- Primao sam udarce s lijeve i desne strane, ali evo me, tu sam, živ i Hajdukov, nije mogao sakriti uzbuđenje u glasu ovaj nastavnik povijesti i zemljopisa u jednoj osnovnoj školi.
Podjednako uzbuđeni bili su i njegovi sinovi koji su u najvećoj tajnosti spremali ovo iznenađenje za oca. Pogotovo sin Dražen, koji je ocu uplatio za ime u Parku, a ujedno je bio i „mozak“ cijele „operacije predstava“.
Bio je na iglama hoće li iznenađenje uspjeti, noć prije svečanosti san baš i nije htio na oči, ali dok je otac koračao prema pozornici i njemu se veliki osmijeh pojavio na licu, a zakotrljala se i pokoja ponosna suza.
- Sad si uz Hajduk vječno, a to sam i želio da budeš! I onda kad te ne bude bilo, da budeš s nama svaki put kad dođemo u Split, rekao je ocu kad su se emocije malo slegle.
Ime u Parku najljepši je poklon koji je Dražen mogao darovati ocu kao zahvalu što ga je „zaludio“ Hajdukom.
- Praktički od rođenja, otkad znam za sebe, otac je prenosio ljubav prema Hajduku na brata i mene. Tako da, kad se pojavio projekt Za sva vrimena, meni je to odmah bila nit vodilja na koji način mu ja to mogu vratiti, ostaviti ga uz Hajduk za sva vrimena, otkriva Dražen.
Ilija se, nakon što se puls malo smirio, i dalje čudio kako su ga uspjeli zafrknuti za „predstavu“.
- Ma sve sam očekivao, ali ovo definitivno nisam. I ovo je zahvaljujući mom starijem sinu Draženu. Stvarno me iznenadio. Ja nisam imao pojma o tome i sad kad sam išao prema pozornici, noge mi se tresu čovječe, ne znam hoću li preživjeti, pasti... Hvala ti, sine, rekao je s knedlom u grlu Ilija.
Kakav dan za njega! Bio je jedan od glavnih glumaca u „predstavi“, koji sat kasnije Hajduk je pobijedio. Ako pitate Iliju, dan teško da može biti bolji. A kad je kretao za Split, ni slutio nije da će ga zapamtiti – za sva vrimena!
Park Za sva vrimena puni se pričama i emocijama tisućama navijača iz dana u dan. Ako i vi želite ispričati svoju hajdučku priču ili iznenaditi nekoga iz obitelji to možete učiniti na https://nashajduk.hr/za-sva-vrimena/.
