Predsjednik HNK Rijeka i dopredsjednik HNS-a Damir Mišković dao je veliki intervju za 24sata... 20. kolovoza. Intervju u kojem hvali Sergeja Jakirovića i koji nikad nije objavljen jer je dan poslije GNK Dinamo objavio kako je dotadašnji šef struke Rijeke novi trener prve momčadi iz Maksimirske 128. Tri dana prije puta 'bijelih' u Lille na prvu utakmicu play-offa Konferencijske lige.
INCIDENT U RIJECI SA SRETNIM KRAJEM Livaja pokazao svoju veličinu, evo što je napravio
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Nastao je 'krš i lom', jedina vijest bio je taj šokantno neočekivani prelazak s Kvarnera u Zagreb, a Mišković je krenuo u potragu za novim trenerom. Danas je njegova Rijeka sa Željkom Sopićem prva u HNL-u, a presidente je o puno toga što se u međuvremenu dogodilo govorio u mikrofon kolege Milana Stjelje u Podcast Inkubatoru. Izdvajamo neke od zanimljivijih tema i izjava čovjeka koji je Rijeku spasio propasti i odveo do najvećih uspjeha u klupskoj povijesti.
Mamić? Čujemo se rjeđe, nije mu lako
Odnos s pravomoćno osuđenim bjeguncem Zdravkom Mamićem?
- Profesionalni odnos je bio fer i korektan. Obostrano poštovanje. Bio je glavni čovjek Dinama. S kim da pregovaram oko igrača Dinama ako ne s njim? Savezništvo? Ma koje savezništvo. Kad sam ih klepili za prvenstvo i kup ii superkup bili su ljuti i loše volje, kao svatko kad izgubi. Uostalom 2017. smo uzeli titulu jer smo mi bili stvarno dobri, a oni su kiksali u Koprivnici u sudačkoj nadoknadi. Mislim da su im baš Goda ili Bogojević dali gol. I uzeli smo taj naslov ne s 20 nego s dva boda više od njih. Da nisu izgubili u Koprivnici, oni su prvaci. I onda se pričalo 'Pustili su prvenstvo'... Ma kakvo puštanje, pa ne bi ni on, ni ja rođenoj materi pustili!
Milijun puta je objavljena ona fotografija na kojoj vam Mamić pridržava kaput kao ilustracija relacije dva kluba.
- Uopće nismo bili s njim i njegovim društvom te večeri nego s vaterpolistima, oko Opatijske inicijative. Ja izašao van zapalit, oblačim kaput, a telefoniram i dogodi se ta fotografija. I što da ja sad svakome sve objašnjavam? Sad se čujemo rjeđe. Puno rjeđe. Razmijene se čestitke za Božić, Uskrs, Novu godinu. Njegova situacija nije laka, nedajbože nikome, ali... To je njegov život.
Navijački incidenti sa zastavama i skandiranjima na utakmicama reprezentacije?
- Takvi su ispadi za mene: nenormalni. Više od sramote. Na Rujevici ih je bilo troje koji dižu i spuštaju tu zastavu svake dvije minute k'o da su na posebnom photo-sessionu. Što se poslije utvrdilo i da je bilo. A atmosfera je inače bila fantastična. Tko će primijetit da je netko digao tu zastavicu?! Svaka čast savezu na pravoj reakciji. Jer mi Hrvati nismo ti, nismo ljudi koji se tako ponašaju. Ono što je bilo prije 100 godina pustimo povjesničarima. U zadnjih 30 godina smo otišli jako puno naprijed ama baš u svemu. Ali kad takva slika ode van je loše pa je loše da se kazni savez ili reprezentacija ili klub zbog troje ili petoro na stadionu na kojem je 8 ili 15 ili 30 tisuća ljudi. Kako ćeš kontrolirat taj jedan promil?! Još malo pa ćemo zabranit u dolazak u dresovima reprezentacije da netko ne uđe na tribine pa si flomasterom napiše U na dres! A nekad ih nije lako ni identificirat. Mi na Rujevici imamo 100 kamera pa ne možemo uvijek prepoznat one koji zapale baklje pa zamijene mjesta pa u onom dimu bace baklju na teren.
Rijeka je prva u HNL-u. Tko su ti ključni ljudi, uz vas, koji su u godinu dana Rijeku sa zadnjeg mjesta na tablici digli na prvo mjesto?
- Drukčije ja to malo gledam. U ovim 11.5 godina koliko sam ja u klubu to je bilo jedino istinski krizno razdoblje. Desi se. Ljudi rade, a nekad i griješe. Zato i otiđu ili dobiju otkaz. Nije krivica samo Palikuče nego svih nas. Pod broj jedan moja. Jer volim delegirat pa sam se malo previše maknuo i pustio sve novom menadžmentu. Mi nismo imali lošu ekipu, ali bilo je i drugih problema. Trebao je doć trener koji je već izabrao Tadića i Budicina za pomoćnike pa se dan prije dolaska na potpis razbolio. Kek? To nisam ja rekao, nego vi. Na žalost, kad se ekipa vratila s priprema ja kažem 'Srećko, Palikuča, što je ovo, pa ovi ne mogu trčat'?! Rekli su 'Ma dobro, doći će oni do forme'. Vidjeli smo kakvu su formu ulovili. Onda je bilo vatrogasno s Cosmijem kojeg svi krive za puno toga, a osvojio je više bodova od svojih prethodnika. A htio sam kombinaciju iskustva i energije. Da ih trgne, da potjeramo ako nekog treba, dovedemo koga možemo ako treba pa ćemo na zimu vidjet kako dalje. Malo je krenulo pa je došao onaj kup di sam skoro pao u nesvijest. Da sam ja branio manje, bismo golova dobili. Po-lu-di-o sam. Ne u javnosti i nikad s vrijeđanjem, ali da... Dogodi se da budem ljut. Pa pokažem vrata nekome. A svi zajedno smo u krizu upali i svi ju zajedno izvukli. Takav smo klub. Mi kad izgubimo i gospođe čistačice plaču. Meni je to teško i vidjet. Jer smo zaista obitelj.
Odnos navijača Rijeke i Hajduka? Je li to sad već preraslo u otvorenu mržnju?
- Zbilja ne znam što bih vam rekao. Ono što je sigurno je da se to meni osobno: ne sviđa. Jer sve ima svoje granice pa bi trebao imati i taj navijački folklor koji mi se također ne sviđa kad ode van normalnih okvira. Koji normalan čovjek može pjevat da se nekoga ubije ili da netko umre?! To nije normalno. Kad sam čuo za te naljepnice zamolio sam puno ljudi, i iz kluba i van kluba, da prođu gradom. Nije Rijeka New York, u 2-3 sata se sve prošlo i pogledalo. Da vidimo jesu li te naljepnice po cijelom gradu kako se pisalo. I javljali su mi da baš i nisu nešto toga vidjeli. U svim gradskim kvartovima. Što, normalno, ne znači da od one dvije uslikane naljepnice i jedna nije previše. Jer je. I jedna je previše. Ja se nadam da će se naći tko je to lijepio. A izgleda i da nisu iz Armade to lijepili. To su informacije koje ja imam. A možda i mene lažu. Ali tkogod da je to napravio, ja smatram da je to neukusno. Takve stvari se: ne ra-de!
Više nećemo biti neutralni teren drugim klubovima
Je li odnos navijača Hajduka i Rijeke trenutno najgori u hrvatskom nogometu?
- Smatram da je. I ne znam kako ćemo to popravit'. U ovih 12 godina ja kao predsjednik kluba nisam ništa loše rekao niti o jednom klubu. Počinjem od sebe. I mislim da svi trebaju malo stat na loptu. Na zadnjoj utakmici, sva sreća, nije bilo fizičkih obračuna. Mene isto ljudi nakon finala kupa pitaju 'Damire, ča je ovo, došli su i zapalili nam pol Rujevice, pa to je naše'! Ljude to boli. Dođeš u moj grad, dam ti stadion i... Zapale ti pol tribine. Polijepe ti pol tribine. I na slike djece s Downovim sindromom. Nije stvar u šteti koja će se platiti ovako ili onako nego ti neko dođe u kuću i zapali pola. Ono je bilo ružno za vidjet. Gorjelo je 15 minuta. Hvala Bogu, nitko nije nastradao. Ja sam dao sve od sebe da budem domaćin klubovima koji igraju finale na neutralnom terenu. Neću više. To da netko dođe i zapali pol tribine se više neće dogodit. Meni sigurno više neće!
Koliko ljudi psuju i viču na mene kad gubimo...
Ono što se na treningu reprezentacije dogodilo Livaji, na vašoj Rujevici?
- A na mojoj Rujevici... Nismo mi bili organizatori, niti sam ja tata od tog čovjeka koji je vikao što je vikao. A sigurno da je neprimjereno! Trajalo 1 ili 10 sekundi, svejedno. To je revolt ljudi u tom smislu zbog događaja koji su bili tjedan dana ranije u finalu kupa. Na kraju dana, koliko ljudi viču i psuju za vrijeme utakmice i na mene u loži ako gubimo. Itekako! Na kraju ako pobijedimo kažu mi 'Damire, sve u redu, bio sam malo nervozan'. A u međuvremenu mi izdijelio sve moguće. Što da radim, zovem osiguranje da ga izbaci.... Čovjek je došao, možda nije mogao na ženu vikati pa viče na mene. Sve je to bilo medijski dignuto na previše tenzija.
Normalni ljudi već se boje da netko ne strada...
- Iskreno, sve nas je toga strah.
Cijeli razgovor možete pročitati ovdje.
