U nezapamćenoj tragediji u slovenskim Alpama život su izgubila tri hrvatska planinara, braća iz Kaštel Lukšića te mladi planinar iz okolice Solina. Njih su troje bili dio grupe od sedmero alpinista, od kojih se četvero uspjelo vratiti na sigurno i izbjeći kobnu lavinu.
O opasnostima na planini RTL je razgovarao s predsjednikom Hrvatskog planinarskog saveza, Darkom Berljakom.
Lavina u listopadu, na visini od približno 1 800 metara — za mnoge je to neočekivano i iznenađujuće. Što je po vama bilo najopasnije u planini tog dana?
Planine su opasne same po sebi, imaju čitav niz opasnosti i kada lijepo vrijeme. Te subote se dogodilo, kroz noć prema nedjelji, jedan poremećaj vremena, prilično žestok koji je došao malo kasnije na taj dio Triglava i jednostavno koliko god da su bile informacije, već sad se može reći, iako nije vrijeme za analize, da ta skupina nije napravila niti jednu bitniju grešku. Oni su mogli čekati u domu s drugim ljudima. Međutim, silaz do tog automobila na Pokljuku, to je staza od dva sata hoda gdje ljeti možete gotovo biciklom. Jedino mjesto na tom silazu, koje se ne može prepoznati, je jedan nagib s niskim raslinjem koji je, kada su se vraćali, bio pod maglom. Vrlo je teško vjerojatno da tamo može pasti lavina.
Kako objašnjavate da je pala veća količina snijega na nižim padinama, dok ga na vrhu Triglava gotovo nije bilo?
Na različitim visinama su različiti uvjeti. Na tom dijelu je baš otvoreno prema jugu i taj vjetar je bio jak i onda je radio zapuhe, zapravo je povisivao visinu snijega, više nego na nekim drugim mjestima.
Gdje je zapravo pošlo po zlu? Može li se lavina predvidjeti?
Kako sam i ranije rekao, ta padina ljeti ne izgleda toliko opasno. Bila je magla, a da nije bilo magle onda bi se vidjelo da bi to mogao biti lavinozni teren i vidi se je li koja lavina već pala.
Smatrate li da bi neki sustavi upozorenja planinarima mogli biti od pomoći kada dođe do iznenadnih ili jačih vremenskih promjena?
Ima sada raznih mogućnosti. Međutim, problem je što i u nekim našim planinama nema signala. To je davnih dana riješeno sa satelitskim telefonima, ima tih uređaja koje možete s bluetoothom prespojiti na klasične androide, ali su to užasno skupe pretplate i sami ti uređaji koštaju.
Koju biste poruku poslali svakome tko planira izlet u planinu u prijelaznom razdoblju? Na što mora obratiti najveću pažnju?
Kao i u svim ljudskim djelatnostima, bitna je priprema, ona je 90 posto posla. Priprema je zapravo da se vi školujete pa makar i sami naučite sve to, ali kroz neke škole tečajeve da postupno po stubama idete, da ne preskačete ih. I zapravo najvažnija stvar je da možete nabubati napamet sve opasnosti u planinama, ali je bitno imati osjećaj procjene rizika. Znači, upravljati rizicima, je li to velika vjerojatnost, manja.
