Većina srednjoškolki u četvrtom razredu mašta o svojoj maturalnoj zabavi, ali potraga za savršenom pratnjom ponekad može biti komplicirana. U to se osvjedočila 17-godišnja Tori Perl iz srednje škole Batavia u New Yorku kojoj je u 17. godini života dijagnosticiran autizam. Dijagnoza glasi otprilike ovako: u njezinom 17-godišnjem tijelu živi 13-godišnjakinja.
Otac objašnjava kako se Tori više voli igrati svojim lutkama i videoigricama, nego tražiti pratnju za maturalnu večer.
- Tori nema velik krug prijateljica. Realno, većina prijateljica iz osnovne škole su je prerasle - kaže njezin otac Thomas.
Međutim, kada im je obiteljski prijatelj spomenuo da im može posuditi maturalnu haljinu, obitelj je odlučila da će Tori priuštiti maturalnu zabavu za pamćenje. Majka Anna je najprije pristupila trojici učenika i upitala ih mogu li biti pratnja. Dvojica mladića su odbila, pa je nakon toga sva pažnja bila usmjerena na jednog učenika. Ali, onda je uskočio otac Thomas i učinio ono u čemu su očevi najbolji: spasio stvar.
Kada je shvatio da njegova kći vjerojatno neće imati pratnju, ponudio joj je da će je on odvesti na maturalnu zabavu. Djevojka je bila oduševljena idejom, a škola, koja inače ne dozvoljava pratnju stariju od 20 godina, malo je zažmirila na pravila.
Inače, Thomas nije bio na svojoj maturalnoj zabavi, tako da je to njemu također bilo prvo iskustvo. Iz ormara je izvadio odijelo staro deset godina, a u džep je stavio rupčić koji je bio usklađen s bojom kćerkine haljine.
Kada su se otac i kći pojavili na ulazu u dvoranu, svi su se pitali što ovaj stariji muškarac radi u njezinom društvu, ali su joj istovremeno poručili da izgleda predivno.
Par je nakon maturalne zabave otišao na sladoled. Thomas tvrdi kako je ovo bila večer koju nikad neće zaboraviti i nada se da će njegovo iskustvo postati inspiracija drugima.
- Siguran sam da nisam prvi ni posljednji koji je ovo učinio. Nadam se da ovakve priče mogu mijenjati svijet. Ništa ne može spriječiti našu djecu da rade ono što žele - zaključuje otac Thomas, piše Bitno.net.
