Ljubiteljima domaćih reality emisija mlada Lucija Smodlaka vjerojatno je poznatija po djevojačkom prezimenu Ćulum. Tada je, kao 19-godišnjakinja, sudjelovala u poznatoj reality emisiji „Ljubav je na selu“ sa željom da pronađe partnera i svoju srodnu dušu.
Po zanimanju ekonomistica, Lucija je rodom iz Kaštel Gomilice kraj Splita, a ljubav je pronašla kasnije te je sada sretno udana i majka. No, nove avanture i dalje traži, pa je tako sudjelovala u „Večeri za 5“. U ovaj popularni kulinarski show se prijavila kako bi prezentirala svoja jela i zabavila se.
Tu se nije zaustavila, te su je zadnje gledatelji mogli uhvatiti u novom kvizu „Joker“ na Novoj TV, gdje je simpatična Lucija mnoge dobro zabavila, a iako je u jednom trenutku imala 5.000 eura, kući se nažalost vratila praznih džepova.
Razgovarali smo s Lucijom kako bi otkrili koja joj je bila motivacija odlaska na kviz, koji su dojmovi te ima li planova iskušati sreću i u drugim popularnim kvizovima.
Bavite li se i inače kvizovima? Čini se da su u posljednje vrijeme sve popularniji, sve je više pub kvizova. Je li i vas uhvatila ta 'groznica'?
Mene nije uhvatila groznica, već sam vidjela da se kreće s novim kvizom, a kako inače imam sreće u životu odlučila sam okušati sreću, a i znanje, na Jokeru!
Iskustvo je stvarno bilo odlično, a iako nisam uspjela osvojiti novce - ne žalim!
Motivacija za odlazak za kviz mi je bila upravo da iskušam nešto novo
Kviz Joker novi je format na našoj televiziji, te mnogi tek 'hvataju konce' igre. Kakav vam je bio doživljaj u studiju i u toj 'vrućoj stolici', odgovarati na pitanja?
Bilo je odlično, ali i stresno. Već na prvom pitanju me pojela trema, potrošila sam tri Jokera iako sam znala odgovor na pitanje. To je ta početnička nesigurnost.
No, u svakom slučaju mislim da je kviz odličan. To okruženje, to iskustvo, je jedinstveno i zapravo znanje čak nije presudno. Dosta toga se može i na sreću, ili domišljatost. Može se upotrijebiti strategija, no ukoliko se koristi kako treba i prate pravila kviza.
Najlakše je ispred malih ekrana misliti „Lako je to!“, kakvo je zaista iskustvo? Hvata li trema?
Dosta je stresno. Kroz glavu mi je samo prolazilo "Što ako je ovo pitanje zapravo prelagano? Što ako gledatelji ispred malih ekrana kažu: 'Vidi ove, ništa ne zna, šta se uopće prijavila!'"
Najviše me toga bilo strah. Da ću na nekim 'glupim' pitanjima pogriješiti, i da onda poslije dokaze te kritike. No, i oni koji kritiziraju ispred malih ekrana mogu se sami prijaviti na kviz - ništa ih u tome ne prijeći! Potrebno je tu malo hrabrosti.
Odvažila sam se na to, i drago mi je.
Što Vam se najviše svidjelo kod kviza Joker? Ili možda preferirate koji drugi format, poput Potjere ili Milijunaša?
Inače sam preferirala format Milijunaša, no u tom se formatu isključivo može osvojiti na znanje. Tip kviza kao što je Joker mi je puno zanimljiviji, jer u pravilu možeš netočno odgovoriti na prvih pet pitanja, pa točno na ostala, i opet možeš nešto osvojiti. Ne mora značiti ako si dobro ili loše krenuo, da će to tako i završiti. Nesvjesno je do kraja!
Što biste savjetovali budućim natjecateljima na Jokeru, što bi im moglo pomoći?
Savjetovala bih svima da ako imaju volju ili želju da se sigurno prijave! Stvarno mislim da će ovaj kviz zaživjeti u Hrvatskoj.
Ako imalo sumnjaju u sebe, neka im ja budem primjer da se uz dobru volju i simpatičnost, šaljivost, opet može steći dobro iskustvo! Nije cilj samo odnijeti kući novac, već i vidjeti kako to sve izgleda s druge strane ekrana, kakav je to format, kako se snima... To je lijepo doživjeti i skupljaju se divna iskustva.
Planirate li možda odlazak na još koji kviz? Možda iskušati sreću u Milijunašu ili Potjeri?
Kad sam se vratila kući bila sam uvjerena da ću odmah otići na Milijunaša! No, Potjera me ne privlači previše pošto je timsko natjecanje, i ne želim biti u situaciji da osvojim nešto ako nisam bila dobra, dok netko drugi u timu zna više i više pridonese. To mi je malo nepravedno, po mom osobnom mišljenju. Preferiram Jokera ili Milijunaša jer ovisite sami o sebi i svome znanju ili strategiji, i dobije se po zaslugama.
Više volim samostalno nastupati nego da netko ovisi o meni, ili ja o nekome.
