Danas su članovi Društva Marjan položili cvijeće uz bistu Jurja Kolombatovića, prvog predsjednika Društva Marjan.
Evo što je predsjednik Društva Marjan Srđan Marinić kazao ovom prilikom.
Pogledajte kronološki pregled povijesti Marjana i popis kulturno-povijesne baštine koji je povodom Dana Marjana objavila Adela Roudi na Facebook stranici Split kroz povijest.
Prije izgradnje (oko 300. godine n.e.) Dioklecijanove palače, na rtu Marjana podignut je hram Dijane, božice lova, što svjedoči o tadašnjoj vjerojatnoj šumovitosti područja.
8. stoljeće - prvi spomen Marjanskog brda kao Marulianus.
13. stoljeće - brdo Marjan okruženo je ogradom i smatra se općinskom šumom. Sagrađena je crkva sv. Nikole.
14. stoljeće - Statut grada Splita zabranjuje sječu stabala na Marjanu.
15. stoljeće Utemeljenje crkve sv. Jeronima i pustinjačkih nastambi u špiljama.
1573. Osnivanje židovskog groblja
1657. Fra Andrija Kačić Miošić spominje da je Marjan bio poprište borbi s Turcima u vrijeme Kandijskog rata i za opsade Splita 1657. Kačić opisuje junačku obranu Splićana:
"Na Turke su juriš učinili
uz polje ih ravno potirali
mnoge turske odsikoše glave
kod Mrljana, visoke planine."
17. stoljeće
Marjan je dugo vremena bio utočište pustinjaka, a o tome govori i Perislav Petrić u svom feljtonu, objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji (6.-11.5.2003.):
"U današnjoj pećini sv. Jere bio je stari oratorij sv. Cirijaka in spelunca, in grotta, kako zabilježi Toma Arciđakon. Uz oratorij je zabilježen podatak da bijaše u liticama brda Kirijelejson, nadalje ovaj naziv je identičan sa sv. Cirijakom. I špilja zapadnije u okomitoj stijeni, pregrađena od Karepića 1523. godine, bijaše eremitaža. Za pustinjake ili eremite po Marjanu nadbiskup Cosmi krajem 17. stoljeća navodi da su čuvari i sakristani marjanskih crkava"
19. stoljeće - izgrađene su prve šire staze na istočnom dijelu brda.
1852. Prvo pošumljavanje Marjana alepskim borom na Židovskom groblju.
1884. Sustavno pošumljavanje Marjana zahvaljujući revnosti i aktivizmu prof. Jurja Kolombatovića.
1903. Profesor Juraj Kolombatović osniva Udrugu Marjan i postaje njezin prvi predsjednik. Iste godine udruga gradi cestu od Velog Varoša do Marjanova prvog vrha.
......Juraj Kolombatović (Split, 8.12.1843. - Split, 21.9.1908.)
Hrvatski prirodoslovac, najpoznatiji po svom radu na području ihtiologije i na projektu pošumljavanja Marjana. Radi kao srednjoškolski profesor od 1864. do 1900. Kolombatović je ostao zapamćen po svojim otkrićima devet novih ribljih vrsta a kasnije je otkrio i vrstu guštera - Lacerta mosorensis. Osim toga, 1852. je pokrenuo projekt pošumljavanja Marjana sadeći alepski bor, a sudjelovao je i osnutku društva Marjan 1903.
Bio je i osnivač i predsjednik Društva prof. Juraj Kolumbatović. Nakon njega predsjednik je bio liječnik iz Velog Varoša Šimun Tudor. Djelatnost Društva zamrla je tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Nakon Drugog svjetskog rata Predsjednik Društva postaje jedini preživjeli od 45 članova društva slikar Emanuel Vidović.
1905. S dobrovoljnim prilozima, društvo gradi stazu do Marjanova drugog vrha. Izgrađena su dva vidikovca na istaknutim mjestima brda.
1907. Društvo rekonstruira staru stazu do prvog vrha, iza židovskog groblja; uređuje ju kao stubište.
1908. Tijekom dvije godine izgrađeno je nekoliko vidikovaca na južnoj strani Marjana na mjestu zvanom Vilini dvori.
1909. Vatra uništava drvenu gostionicu na prvom vrhu, ali zahvaljujući stanovnicima Varoša spriječen je šumski požar.
1910. Društvo Marjan gradi dva boćarska igrališta na Marjanovu prvom vrhu.
1910. Društvo Marjan, uz pomoć donacija članova obnavlja, i ponovno otvara restoran na prvom vrhu.
1911. Društvo Marjan broji više od 400 članova.
1912. Na Marjanu izgrađeno dječje igralište.
1913. Društvo postavlja znakove i oznake s hrvatskim i latinskim nazivima biljaka.
1913. Otvara se novi veliki restoran s dvoranom od 200 m² i balkonom za glazbene nastupe.
1914. Pošumljavanje Marjana je toliko uspješno da je šumu potrebno prorijediti do zdrave gustoće.
1918. Šuma se prostire na više od 75 hektara.
1919. Dr. Jakša Račić postaje predsjednik Društva Marjan i na tome mjestu ostaje narednih 25 godina.
1921. Društvo dobiva veliki broj palmi s otoka Visa i sadi ih uz
Račićevu stazu.
1922. Uz pomoć općine izgrađeno je kameno stepenište od obale do Židovskog groblja, dok je put do Sv. Nikole popločan i omeđen kamenim zidom.
1923. Na sjeverozapadnom rtu organiziran je lov na zečeve.
1924. Na Marjanu je organiziran najveći lov na zečeve u dalmatinskoj povijesti, a u tri dana uhvaćeno je 350 zečeva.
1924. Počinju radovi na obnovi drugog vrha. Biskup dr. Klement Bonefačić posjetio je gradilište i donirao 400 dinara Fondu Društva Marjan. Tvornica cementa Dalmacija iz Kaštel Sućurca donira 10 cementnih vagona. U kolovozu iste godine radovi su dovršeni, zajedno sa sagrađenim pristupom prvom vrhu kojega čini 378 bijelih kamenih stepenica.
1925. Osnovan je Prirodoslovni muzej; velika sala restorana podijeljena na djelove kako bi ugostila zbirku punjenih sisavaca, ptica, riba i školjki. Kustos Muzeja postaje prof. Umberto Girometta.
1926. Otvoren je zoološki vrt, koji već prvog dana prima 3000 posjetitelja.
1926. Cijela šuma Marjana okružena je visokom žičanom ogradom. Društvo Marjan u to doba uvozi u Marjan divljač, koja se brzo namnožila i težacima na padinama Marjana činila veliku štetu. Da zaštiti i divljač i polja, Društvo ograđuje marjansku šumu s 4500 m žičanog pletiva, a na prilazima šumi postavlja šest velikih dvokrilnih vrata i 12 manjih, pomoćnih. Ograđivanje je završeno 1926. Predsjednik Društva Račić često za istaknute goste, pa i za kralja, priređuje ne običan lov, nego hajku - lov s potjerom.
1927. Velika suša utječe na Dalmaciju; udruga zaštićuje biljke Marjana kamenjem kako bi spriječila dehidraciju i organizira opskrbu vodom za navodnjavanje. Izgubljena je samo jedna trećina biljaka.
1928. Uz podršku gradske uprave, u istočnom dijelu Prirodoslovnog muzeja izgrađen je morski akvarij s 9 osvijetljenih bazena.
1929. Udruga postavlja nekoliko kamenih ploča diljem Marjana s tekstovima Luke Botića i Jerolima Kavanjina.
1930. Osnovano Društvo Meje, a prvi predsjednik društva bio je Ivan Meštrović. Cilj društva bio je uređenje područja Meja, posebno pošumljavanje od Sustipana do rta Marjana i izgradnja kupališta u uvali Sustipan, te sanacija tupinoloma tvornice Betizza..
1939. Gosti s jednog broda (ondašnjeg kruzera) doniraju aligatora zoološkom vrtu.
1941. Održava se posljednja skupština Društva Marjan prije okupacije i Drugog svjetskog rata. Udruga ima 45 članova.
1944. Predsjednik Društva Marjan postaje slikar Emanuel Vidović.
1945. Nakon Drugog svjetskog rata jedini preživjeli stanovnici zoološkog vrta su aligator i crni medvjed. Staro židovsko groblje je zatvoreno i sačuvano kao spomenik. Židovi se počinju ukapati na židovskom dijelu groblja Lovrinac na istoku grada.
1951. Društvo Marjan dobiva dozvolu za rad od strane socijalističkih vlasti.
1953. Provodi se kampanja i Društvo uspijeva dovesti vodu na prvi vrh.
1954. Izgrađene su nove kolibe na Benama i na Sedlu, a Vidilica kod Židovskog groblja dobiva kiosk-buffet.
1963. U Gradskom muzeju održava se velika izložba o Marjanu i njegovu značaju.
1964. Marjan je zbog upornog nastojanja Društva proglašen posebno zaštićeni područjem prirode.
1970. Popisom marjanske šume utvrđeno je postojanje 115.265 stabala.
1975. Zoološki vrt posjećuje više od 120.000 ljudi.
1977. Društvo Marjan se protivi izgradnji na obroncima brda i uspijeva spriječiti izgradnju RTV-a na sjevernim padinama.
1978. Društvo Marjan odlikovano je za zasluge Zlatnim grbom grada Splita.
1990. Društvo Marjan u suradnji s Udrugom prijatelja kulturne baštine obnavlja crkvu sv. Nikole.
21. stoljeće
2001. Društvo Marjan izdaje sveobuhvatnu publikaciju o Marjanu, u suradnji sa stručnjacima koji sastavljaju poglavlja o povijesti, šumarstvu, sportu, prometu, geologiji i ukupnom značenju Marjana za Split.
2004. Društvo obnavlja kamenu kuću u Botaničkom vrtu izgrađenu 1913. godine (u njoj se sada nalazi Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan).
2004. Hrvatski sabor je zahvaljujući Društvu Marjan izglasao osnivanje Javne ustanove za upravljanje Park šumom Marjan, čime Grad Split postaje odgovoran za upravljanje Park šumom Marjan.
2005. Društvo obnavlja Marangunićevu šetnicu.
2011. Zeleni Dalmacije u svojim ophodnjama detektirali su neuobičajena sušenja mladih borova na Marjanu, što će kasnije prerasti u ekološku katastrofu širenjem nametnika potkornjaka.
2013. Podignut je (10 m visok) bijeli križ uz platformu na najvišem vrhu Marjana.
2014. Zbog izuzetno lošeg stanja zatvoren je Zoološki vrt na Marjanu.
2017. Na Marjanu se masovno suše borovi, pošast se proširila i na južni i zapadni dio šume; samo tijekom zime izvučeno je 700 mrtvih stabala.
2018. Ponovno otvoren Zoološki vrt, no s drugačijim konceptom.
2018. Na Marjanu 13% šume zahvaćeno potkornjakom
2019. Zbog izuzetno teškog stanja marjanske crnogorične šume napadnute nametnikom mediteranskim potkornjakom (Orthotomicus erosus), započela je opsežna sanitarna sječa šume. Župan Splitsko-dalmatinske županije objavio je da: na temelju Zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda i županijskog Statuta donosi odluku o proglašenju izravne opasnosti od nastanka elementarne nepogode uzrokovane pojavom uništenja drvenaste vegetacije tijekom 2018. i 2019. godine na području gradskih kotareva Meje, Varoš i Spinut, lokalitet park-šuma Marjan.
Kulturno - povijesna baština
Nekoliko vrlo vrijednih spomenika kulturne baštine i desetak znanstvenih i kulturnih institucija na Marjanu dopunjuju njegovu prirodnu vrijednost.
Kulturni krajolik poluotoka Marjana, zaštićeno je kulturno dobro u Splitu. Nalazi se na poluotoku Marjanu. Pod oznakom Z-6401 zavedeno je kao nepokretno kulturno dobro - kulturni krajolik, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "kulturni krajolik".
Unutar područja Park šume Marjan nalaze se sljedeća nepokretna kulturna dobra:
Crkva sv. Jurja na rtu Marjana (Z - 3427); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno; Klasifikacija:sakralna graditeljska baština
Crkva sv. Nikole na Marjanu (Z - 3426); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno
Klasifikacija:sakralna graditeljska baština
Crkva Gospe od sedam žalosti (Z - 4800); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno; Klasifikacija:sakralna graditeljska baština
Crkva sv. Mande na Marjanu (Oznaka dobra: Z-4639); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno; Klasifikacija: sakralna graditeljska baština
Crkva sv. Jerolima (Z - 4684); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno; Klasifikacija:sakralna graditeljska baština
Crkvica Betlehem ne južnim padinama Marjana (Z - 4643); ravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno
Klasifikacija:sakralna graditeljska baština
Crikvine – Kaštelet (Meštrovićeve Crikvine – Kaštilac) (Z - 4897); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno; Klasifikacija:sakralno-profana graditeljska baština
Židovsko groblje (Z - 5554); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno
Kompleks Galerije Meštrović i Atelijera Meštrović (Z -4638); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno; Klasifikacija:profana graditeljska baština
Marjanske skale – Botićevo šetalište. Marjanske skale su veliko stubište u Splitu. Nalaze se na adresi Botićevo šetalište. Građene su od 1919. do 1924. godine. Pod oznakom Z-6482 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao profana graditeljska baština.
Zgrada Meteorološke postaje (Z-5389). Građena je od 1925. do 1926. godine. Pod oznakom Z-5399 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao profana graditeljska baština.
Zgrada Instituta za oceanografiju i ribarstvo (Z- 5502); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro
Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno; Klasifikacija:profana graditeljska baština
Zgrada Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (Z - 5207); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro
Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno; Klasifikacija:profana graditeljska baština
Kuća Ferić (Z - 3010); Pravni status:zaštićeno kulturno dobro; Vrsta:nepokretno kulturno dobro - pojedinačno; Klasifikacija:profana graditeljska baština
