Damir Barbir, nezavisni gradski vijećnik u Gradskom vijeću Grada Splita objavio je da je Upravno vijeće Dječjeg vrtića Marjan donijelo povijesnu odluku i prihvatilo je inicijativu da se vrtić područnog objekta Tamarin, Nazorov prilaz 2, promijeni u područni objekt Palmina.
"Spomen njenog imena vječno će sjati nad našim gradom"
""Pravda je spora, ali dostižna".
Sa ponosom mogu objaviti da je Upravno vijeće Dječjeg vrtića Marjan donijelo povijesnu odluku i prihvatilo inicijativu da se vrtić područnog objekta Tamarin, Nazorov prilaz 2, promijeni u područni objekt Palmina!
Dug je to koji dugujemo u prvom redu Palmininoj obitelji koja je bila čvrsta sve ove godine, dug je to slobodarskom Splitu koji je uvijek bio jedinstven protiv okupatora u svim vremenskim epohama. Dug je to svima nama koji smo živjeli spomen na našu heroinu…", objavio je Damir Barbir te je nadodao:
"Spomen njenog imena vječno će sjati nad našim gradom kao sjećanje na jednu hrabru mladu ženu i njenu neustrašivu borbu za slobodu. Dok živi ovaj grad, živjeti će i ime Palmina", zaključio je Barbir na društvenim mrežama.
Tko je bila Palmina Piplović?
Palmina Piplović, bila je djevojka iz Velog Varoša koju su nacisti nakon mučenja objesili 10. listopada 1944. godine.
Priču Palmine Piplović zapisao je u "Ratnoj kronici Splita 1941.- 1945." Ivo Javorčić:
- U starog Mile Piplovića bilo je osmero djece. Pet sinova i tri kćeri. Od petero braće četvorica su bili partizani, a sve tri sestre partizanke. U NOR-u su poginuli Špiro i Palmina.
Mira Podrug, udana Benzon, priča:
»Viđale smo se skoro svaki dan u ljeto 1944. g. sve do njenog udesa. Ja i ona smo bile na vezi u lancu od Splita do partizana, a primopredaju smo vršile kod centrale u Dujmovači. Tako je bilo i 7. listopada 1944. g. Vidim je, dolazi, a iza nje njemački oficir i vojnik s puškom. Zadrhtala sam, a Palmina se smiješi: Što ti je? Naši su, iako su Nijemci … Njemački oficir izvadi pištolj i pruži ga Palmini, valjda za uspomenu. Ona se vrati u Split, a ja po uobičajenim pravilima produžim dalje…
Već sam zagazila u Dvorine, malo polje ispred Majdana, kad iza mene puče puška. Oficir se previja u grčevima a vojnik hoće da puca i na mene. Bacim se na njega, udario me on, ali i ja njega, imala sam tada samo 16 godina, pao je i pokušam bježati … Čujem viku. To viče moja mater, dotrči odbornik Jozo Podrug, a njemački vojnik pobjegne u Solin … Tu je alarmirao svoje i trokolicom odjurio u Split, na Plokite, odakle se »uputio u partizane« … Za sve ovo Palmina nije znala, i baš kada je Marinu, svojoj vezi, podnosila izvještaj, zabruja trokolica i Palmina prepozna vojnika kojeg je predala Miri Podrug.
»Marine, bježi! Provala!«, uspjela je da kaže. Marin je pobjegao, a ona je uhvaćena. Odvedena je u njemački zatvor na Gripama. Tu su uspjele da je posjete Marta Erceg i Rina Piplović. Donijele su joj nešto hrane i vidjele je svu u modricama i na njoj pocijepanu odjeću…
»Tuku me. Od jučer poslije podne, i čitavu noć izmijenilo ih se preko dvadeset. Svi me tuku i traže da priznam … Ubit će te … Znam. Ali recite da Palmina zna umrijeti kao komunist. Ni riječi im nisam rekla … Rina, donesi mi bjankariju da se preobučem, jer, znaš, vidiš kakva sam … Gadovi! Ne mogu u smrt ovakva…«
10. listopada okupilo se nešto svijeta pred bolnicom i Marta u kamionu vidi Palminu i starog Zavorea, a uokolo kamiona čitav kordon vojnika. Marta iz daljine rukama pita: »Što je – kuda?« Palmina oborenog pogleda sliježe ramenima, a stari Zavoreo rukom čini ispod svog vrata: Objesit će nas.
Iz bolničkog zatvora izvode i brijača Fritza, trpaju i njega u kamion i zatim krenu prema Solinu. Marta i Rina susretnu Roka Dugopoljca s karom te krenu za kamionom … Sustigli su ih na Brdima gdje su se Nijemci zaustavili … Ponovno krenuše, sada prema Majdanu, i na predjelu Ljubinca kamion se zaustavi uz električni stup na kojem je već visjela omča. Dva Nijemca guraju Palminu, ona se opire. Udaraju je kundacima po glavi. Natiču joj omču, kamion krene … a uz stup se zanjiše tijelo mlade djevojke. To se ponovi sa Zavoreom i Fritzom…
Dva sljedeća dana dolazili su Marta, Rina i Ante da izvide situaciju i da sahrane pokojnike. Ali, tko da se usudi? Nijemci su još tu … U četvrtak, 12. listopada, ipak priđu leševima, skinu ih i sahrane odmah tu pored puta. Po želji stare Marice, ostrižu pletenice s »fjokićima« Palminine crne kose i predaju ih tužnoj majci…«
Tako je završila život Palmina Piplović, mlada splitska radnica i komunistkinja. Pala je na domaku slobode za kojom je toliko žudila i žrtvovala najdragocjenije što se žrtvovati može.
