POTRESNA PRIČA O MLADOM IMOĆANINU KOJI JE POGINUO KOD VUKOVARA Pjesmama je opisao svoj život kojeg je dao u Šarengradu 1991.godine: "Znao je da će tu skončati"

Bliži se Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. U tom duhu odavanja počasti, građani Republike Hrvatske se prisjećaju svih onih stradalih, nestalih i palih za slobodu, suverenost i neovisnost ove države.

Mnogobrojne svečanosti i komemoracije održavaju se diljem zemlje u čast svim onima koji su poginuli i dali svoj život za slobodu.

Jedan od njih je i Miroslav Gudelj Velaga. Branitelj iz 1. gardijske brigade Tigrovi koji je svoj život položio u Šarengradu 4. listopada 1991.godine sa napunjenom dvadeset i jednom godinom života. Sve što je ostalo kao testament njegovog postojanja je poezija.

Rođak mu objavio zbirku pjesama

Naime, Miroslav je tijekom svojih ratnih dana, a i prije, pisao u bilježnicu pjesme koje su komemorirale njegov životni put. Tri desetljeća nakon, Ranko Lozo, rođak preminulog Miroslava Gudelja Velage, objavio je zbirku poezije pod nazivom "Otvorenim očima promatram svijet: Ispovijest boema". Radi se o prikupljenim Miroslavovim pjesama koje je Ranko Lozo pronašao u njegovoj obiteljskoj kući u Imotskom. Knjiga je po prvi put prezentirana 16. studenoga u Zagrebu.

Odlukom Udruge veterana 4. gardijske brigade, zbirka će se dijeliti besplatno, jer kako kaže Ranko Lozo, na nju se ne može staviti cijena.

Ranko Lozo pripadnik je 4. gardijske brigade te se borio u Domovinskom ratu, a za portal Dalmacija Danas podijelio je priču o svom preminulom rođaku i branitelju, Miroslavu Gudelju Velagi.

Priča o 'građaninu svijeta' koji je dao svoj život u Šarengradu

Miroslav Gudelj Velaga, zvan Migi, rođen je 6. srpnja 1970. godine u Imotskom. Odrastao je u iznimno siromašnoj, težačkoj obitelji koja se sastojala od majke i oca i četiri brata, Mladen, Josip, Ivan i najmlađi Miroslav. Završio je srednju školu u Imotskom, a potom je upisao Pravni fakultet u Zagrebu. Nedugo nakon započinje Domovinski rat, a Miroslav se pridružuje Tigrovima. Sudjelovao je u borbama u Hrvatskoj Kostajnici, Vukovaru i posljednje, u bitci kod Šarengrada gdje je i preminuo 04. listopada 1991.godine. Pokopan je u praznu grobnicu, a prilikom mirne reintegracije 1998. godine tijelo mu je ekshumirano. U džepu maskirne uniforme pronađena je njegova posljednja pjesma, napisana jutro prije pogibije, pod nazivom "Pismo bratu u Poljica". Pokopan je u župi sv. Ane u rodnome mjestu. Nedugo nakon njegove smrti, cijela obitelj je polako nestajala. Posljednji živući brat Ivan, stradao je tragičnom smrću, samoubojstvom ručnom granatom.

Hrvatska književnica Nevenka Nekić, koja je za tisak priredila i lektorirala ovo djelo, napisala je Kanconijer mladosti i smrti kao dio zbirke pjesama "Otvorenim očima promatram svijet: Ispovijest boema", a u čast poletne mladosti, otvorenog srca i predanosti domovini Miroslava Gudelja Velage. Naziva ga 'građaninom svijeta' naglašavajući time njegovu borbu i žrtvu za ideale slobode i ljubavi prema domovini. U stihu "U meni teče vrijeme snova" zabilježava sva nadanja, težnje i žrtve koje je jedan mladi čovjek nosio u dubini svoga bića.

Proveo je 48 sati u rovu visine 70 centimetara

Njegov rođak, Ranko Lozo, i začetnik ideje o objavi poezije, priča o ratnim danima, izazovima s kojima su se susreli i žestini napada kojima su bili izloženi.

"Iako mladi, bili smo itekako spremni. Stali smo odmah u obranu domovine. Tako je i Miroslav osjetio zov domovine, napustio obveze u Zagrebu i obavio osnovnu obuku. Nije tako dugo prošlo Hrvatska Kostajnica napadnuta i razarana, sve što su neprijatelji imali upotrijebili su na goloruk narod. Jedan dio Tigrova se zaputio tamo. To je bilo njegovo prvo ratno, vatreno krštenje. Neorganizirani i slabo opremljeni nisu dugo izdržali protiv puno jačeg neprijatelja. On se uspio izvući iz Hrvatske Kostajnice neokrznut. Nakon samo tri dana odmora u Zagrebu, zov sa istoka. Vukovar debelo krvari, Osijek se razara, Ilok se razara, ali Vukovar je tada bio najpotrebniji, jer je imao samo jedan kanal komunikacije. Njih 36 dječaka se dragovoljno javlja i odlazi u selo Bogdanovići. Proveo je 48 sati u rovu visine 70 centimetara. Odatle se isto uspio izvući, ali išlo se dalje na istok. Sa svojim suborcima, išao je u Ilok. Bio je dogovor o primirju, ali neprijatelji nisu popuštali. Miroslav je htio braniti Ilok pod svaku cijenu znajući da će tu skončati. Tada je, 04. listopada s prijateljem u automobilu pogođen sa granatom, To je bio njegov zadnji dan ovozemaljskog života. Pokopala ga je jedna časna u prazni grob, a prilikom mirne reintegracije ekshumiran je i pronađena je u njegovom džepu osobna karta i njegova zadnja pjesma koju je napisao "Pismo bratu u Poljica", kazuje vidno rastuženi Ranko Lozo.

Što se tiče ostalih pjesama, kako kaže pronašao ih je u obiteljskom domu poginulog Miroslava, te je on kao jedina spona između života bez traga i života bez kraja Miroslava Gudelja Velage, odlučio pokrenuti projekt objavljivanja jedine ostavštine palog branitelja.

"Ljubomorno sam čuvao njegove pjesme do sada. Nisam htio da te pjesme izda bilo tko. Moja ideja je bila da je izda Prva i Četvrta brigada iz više razloga. Prva brigada jer je fizički njoj pripadao i poginuo u njoj, a Četvrta jer je krvlju i svime drugim pripadao nama. Po mom mišljenju to su dvije najjače brigade, a mislim da je on zaslužio da izdavači budu upravo oni najjači kao što je i on bio", ponosno zaključuje Ranko Lozo.

Miroslav Gudelj Veluga proglašen je herojem Domovinskog rata ugrađujući se tako u dugu liniju branitelja koji su svojim životom zapečatili slobodnu Republiku Hrvatsku. Ovaj ratnik i pjesnik iza sebe je ostavio poruku budućim generacijama, ali i svim sanjarima i borcima u obliku bogate, umjetničke baštine.