Suprug mi je dovodio sina (3) pod prozor. Uzalud. Nisam mogla podignuti glavu da ga vidim. Čula bih samo glas: ‘Mamice, tu smo!’. Nisam mu mogla odgovoriti i to me najviše boljelo, rekla je Tajana Jakić (49) iz Zagreba.

Ti najteži dani koje je proživjela nakon što je u ožujku oboljela od korona virusa sad su iza nje, ali o njima i dalje govori kroz suze. I uvijek će, kaže. Od nervoze rukom prolazi kroz kosu i svaki put u zrak otresa šaku punu vlasi, pišu 24 sata.

Na zatiljku gotovo da je više i nema. A imala je dugu i gustu kosu kojom se ponosila. Da je ostala bez nje, doznala je tek kad je došla kod frizera. Suprug joj nije imao hrabrosti reći.

Nabavila je već i periku, ali još nije, priznaje, sakupila hrabrosti obrijati glavu i na nju navući potpuno novu, umjetnu frizuru. Trenutno je usmjerena na sakupljanje snage.

Toga joj najviše nedostaje.

Tajana, kojoj je korona virus dijagnosticiran 22. ožujka, danas je, zbog te bolesti, ovisna o invalidskim kolicima.



Prošla je već mnoge fizikalne terapije i sad već može napraviti nekoliko koraka pridržavajući se za kolica, ali to joj je pravi napor.

– Tog dana svi su bili istraumatizirani zbog potresa. Osim mene i moje obitelji. Mi smo bili u sasvim nečem drugom. Bili smo valjda jedini koji tog jutra nisu izašli na ulicu u strahu od novog udara, i to zbog mene. Jednostavno nisam imala snage ustati iz kreveta. Nekoliko dana prije toga suprug, sin i ja imali smo konjunktivitis. Od liječnika smo dobili kapi za oči. Nakon toga dobila sam visoku temperaturu, oko 38. Na dan potresa bilo mi je najlošije. Suprug me odvezao u bolnicu. Prvo smo otišli u KB Dubrava i tamo me nisu htjeli primiti. Zatim smo otišli na Rebro te su me i tamo odbili. Isto je bilo i u Klinici za plućne bolesti na Jordanovcu. Napokon su me primili u Klinici za infektivne bolesti ‘Fran Mihaljević’. Napravili su mi test na korona virus i poslali me doma. Drugi dan su me nazvali i javili mi da sam pozitivna – prisjetila se Tajana.

Moramo vas uspavati i staviti na respirator

Pozitivan je bio i njezin suprug Darko (47), a sinčić Luka bio je negativan. Tad joj je, kaže, bilo već toliko loše da ju je suprug, koji tad još nije bio dobio visoku temperaturu, ponovno odvezao u “Fran Mihaljević”.

Već na porti u bolnici mislila je da će se od iznemoglosti srušiti. Teško je disala. Nekako je uspjela uz suprugovu pomoć ući u bolnicu i sjesti u kolica. Preuzeli su je liječnica i tehničari.

– Čula sam kako je doktorica rekla da me odmah moraju uspavati i staviti na respirator. Inače sam paničarka, ali tad uopće nisam više bila pri sebi i nisam odreagirala na to. Činilo mi se kao da govore o nekom drugome, kao da sam u nekom filmu – rekla je Tajana.

Na respiratoru je bila 45 dana. Za to vrijeme morali su je tri puta oživljavati. Bila je na transfuziji krvi, punktirali su joj koštanu srž, a morala je i na hemodijalizu jer su joj počeli otkazivati bubrezi.

Dobila je tromb u nozi, a na leđima od ležanja rane duboke 7,5 centimetara. Pokušali su je i nekoliko puta skinuti s respiratora, ali kako nije mogla profunkcionirati, opet bi je stavili na umjetna pluća, pišu 24 sata.

Kako se zovete i znate li gdje ste?

Sjeća se trenutka u kojem su je napokon skinuli s respiratora. Liječnik ju je tad pitao zna li kako se zove i gdje se nalazi, a ona mu je točno odgovorila. Potom ju je pitao i zna li koji je datum.

– Malo sam promislila i onda se sjetila da smo došli dan nakon potresa, dakle 23. ožujka. Rekla sam doktoru kako mislim da je 23. ili maksimalno 24. ožujka. Tad mi je ispričao što mi se dogodilo i u kakvom sam stanju bila cijelo to vrijeme. Kad je rekao da je trenutno svibanj, pala sam u trans. Kako povjerovati u to da si mjesec i pol bio ugašen, da si bio doslovno biljka – s tugom govori Tajana.

Kad je poželjela ustati iz kreveta, shvatila je da ne osjeća noge. Dok se toga prisjeća, opet joj krenu suze. Kaže da nema lošijeg osjećaja od toga, a onda se ipak sjeti…

– Najteže mi je bilo to što sam nosila pelene i bila potpuno ovisna o sestrama i liječnicima. A oni su bili divni, nikad im to neću zaboraviti – kaže Tajana. Pustili su je kući 15. lipnja.

– Sin je bio u šoku kad me vidio nakon tri mjeseca. Poslije, kad sam prohodala uz pomoć fizikalne terapije, pljeskao je na moje prve korake – otkrila je.

Trnu mi noge, ne mogu udahnuti

Suprug je uzeo bolovanje da bi se mogao brinuti o njoj. Patronažna sestra dolazila joj je na kućnu njegu tri puta na tjedan, a fizikalnu terapiju imala je svaki dan. Dva tjedna joj je bilo relativno dobro. Sporo, ali sigurno, počela se oporavljati.

A onda se opet počela osjećati loše. Bio je 4. srpnja i Tajana je najednom osjetila kako joj trnu noge, a onda i sve ostalo. Počela se kočiti i odjednom nije više zbog ukočenog lica mogla govoriti. Nije mogla udahnuti. Sve se, kaže, odvilo u nepunoj minuti.

– Suprug je nazvao Hitnu i rekao im da imam moždani udar. Sin je vrištao i nekako sam uz silan napor uspjela svojom ukočenom rukom stisnuti njegovu ruku da ga utješim. I danas kad čuje sirene Hitne pomoći, sin me pita: ‘Mama, stričeki nisu došli po tebe, je li tako?’ – govori žena.

Mislila je da ima moždani udar

Hitna pomoć ju je odvezla i odmah su joj dali kisik. Ukočenost je počela popuštati nakon dva sata. Liječnici su ustanovili da nije imala moždani udar.

Smatra da su sve to posljedice korone. Ostala je u bolnici još dva tjedna.

Danas ima 35 kila manje. Kaže da je preživjela zahvaljujući ljubavi koju osjeća prema suprugu i sinu te prema troje odrasle djece koju ima iz prvog braka, kao i prema prijateljima koji su joj bili velika podrška.

– Ne mogu si zamisliti odanijeg i požrtvovnijeg muža koji se još uvijek diže skupa samnom po četiri, pet puta po noći kako bi me odveo do kupaonice, ugađa mi na sve moguće načine i nikada se nije ni na tren požalio i rekao da mu je teško. Dok sam bila u bolnici, moje su prijateljice znale donijeti ručak za njega i dijete, a katkad su mu preko telefona korak po korak objašnjavale lkako da skuha neko jelo. Ponosna sam na sve njih, bili su moja snaga – rekla je Tajana. Planira se još ove godine vratiti na posao. Ljute je, kaže, ljudi koji su nonšalantni prema koroni.

– Znam da sam rijedak slučaj i da nema mnogo ljudi koji imaju ovakve posljedice od korone. Ali ipak, može se svakome dogoditi upravo moj scenarij – rekla je Tajana, ekonomistica koja je radila u uredu u Lesnini, pišu 24 sata.

Nikad nije otkrila kako se točno zarazila.


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime