Hajduk je izgubio od Rijeke na prepunom Poljudu, a sve je lijepo krenulo. Gol Pukštasa ( našeg "Nippera" junaka iz davnog stripa, za kojeg će se još itekako čuti u nogometnom svijetu) iz odbijanca, kao djelo atmosfere zajedništva s publikom u čarobnoj poljudskoj večeri. Poljud je priželjkivao sasvim drugačiji završetak.
Hajduk je sada korak nazad od svog sna o tituli, dok Split, Dalmacija i hajdukovci širom Hrvatske i dijaspore samo jednu želju imaju.
Rijeka se bodovno izravnala sa Hajdukom, a i Dinamo se opasno približava. Hajdukov najbolji igrač, rekli bismo i više od igrača, Marko Livaja, morat će pauzirati zbog zadobivene ozljede zgloba i to najmanje u tri važne utakmice koje su pred Bijelima.
Može li se stisnuti zube i krenuti srčano i dišpetno? Naravno da može, osobito ako se vratimo u povijest, našu slavnu i hajdučku.
Igralo se prvenstvo bivše države u sezoni 1978./'79. Ivićev Hajduk je bio u mrtvoj trci s glavnim konkurentom Dinamom, s dva boda prednosti, ne računajući "Slučaj Tomić". Tada su razne komisije, gotovo do pred sam kraj prvenstva, donosile oprečne odluke kojima se Dinamu dodaju ili pak ne dodaju dva boda Naime, "Modri" tada po uloženoj žalbi tvrdili da igrač Rijeke Edmond Tomić nije imao pravo nastupa u prvom kolu u utakmici u kojoj je Rijeka svladala Dinamo.
Hajduk je trebao pobjedom nad Dinamom povećati prednost s dva na četiri boda i poboljšati gol razliku, što je tada bilo jako bitno. Tom pobjedom Hajduk bi se i osigurao, pa ako Dinamo i dobije dva boda za zelenim stolom, Bijeli bi i dalje imali osjetnu prednost. Zbog svega je ta utakmica koja se igrala 9. svibnja 1979. stvarno trebala odrediti prvaka.
Utakmica se igrala na Starom placu koji je bio pun kao šipak. Sjećam se da me pokojni ćaća nije vodio jer se na radiju apeliralo da djeca ne idu zbog velike gužve. Stari plac je sveto mjesto naših sjećanja, ali daleko je to od ovog poljudskog komfora.
Hajduk je tada bio u moćnom sastavu, predvođen kapetanom Šurom, Frfom Mužinićem, moderan u Ivićevom presingu s Borom Primorcem kojeg se koristilo i u napadu zbog visine, kao iznenađenje. Sezona je to kada smo ostali bez Žungula koji je u zimskoj pauzi naprasno otišao u Ameriku iz koje se nikada nije vratio, ali se pojavio Zlatko Vujović, kasnije jedan od najboljih napadača Hajduka svih vremena. On je upravo te šampionske sezone bio forte Hajdukovih napada, onako okomito, ivićevski.
U toj utakmici Hajduk se kao i sada nije uspio odvojiti od pratitelja, tada jakog Dinama koji vodio pokojni Vlatko Marković sa Stinčićem, Zajecom, Bogdanom, Kranjčarom.
Dinamo je šokirao Stari plac golom Zlatka Kranjčara, potom slijedi velik pritisak Hajduka, izjednačava Boro Primorac iz jedanaesterca. Drago Vabec doslovno u posljednjim sekundama susreta osigurava pobjedu Dinana, bodovno se poravnava sa Hajdukom dok Hajduk ima prednost radi bolje gol razlike, što će se na kraju pokazati ključnim.
Pamti se i noćni sastanak uprave u Domu Hajduka kraj Stare plinare i odluka -"Moramo biti prvaci". Ključna utakmica bila je kolo iza tog nesretnog poraza od Dinama u Splitu. Hajduk je na uvijek teškom gostovanju u Nišu pobijedio "Radnički" s 2:0, golovima Zorana Vujovića i nedavno preminulog Marija Boljata.
Pobjedama protiv banjalučkog Boraca, Veleža i Rijeke u Splitu, te remijima u Osijeku i Novom Sadu, trasiran je put do titule prvaka, koju smo pečatirali u onoj teškoj bitci na sarajevskom stadionu Koševu, kada je klupko srca igrača i navijača Hajduka ispričalo jednu od najljepših hajdučkih priča.
U toj sada već epskoj utakmici na Koševu s jakim " Sarajevom" predvođenim Safetom Sušićem, golovima Đorđevića i Zorana Vujovića Hajduk je pobijedio 2:1. Vratar Ivan Budinčević kojeg se Torcida i danas sjeti, obranio je u zadnjim minutama stopostotnu šansu domaćina.
Nazvali smo Dražena Mužinića, veliko srce i jednu od najvećih Hajdukovih legendi.
"Naravno da se sjećam tog prvenstva i zadnje titule moje "Zlatne generacije" i tog našeg finiša. Dinamo je igrao u Novom Sadu, mi u Sarajevu na Koševu, znam da sam igrao dobro kao i čitava momčad. Bilo je puno naših navijača. No, doček u Splitu na Starom placu bio je nezaboravan. Inače, ja sam se kasnije noćima budio i sanjao zadnju utakmicu tog prvenstva, pitajući se je li sve tako dobro završilo", kazao je Mužić za Dalmaciji Danas.
Eto još malo hajdukologije da se srca razgale.
Dakle ekipa, glavu gore, vrijeme je za proljetni finiš i našu titulu jer samo jednu želju imamo.
