U prvoj fazi laganog sna puno se okrećemo pokušavajući pronaći najsavršeniji položaj za spavanje. Tjelesna temperatura se spušta, aktivnost mozga se smanjuje, a pokreti postaju sve sporiji.
Ova faza traje oko 10 minuta i upravo u njoj se mnogi ljudi znaju trgnuti kada počnu tonuti u san i to ih probudi. Neki imaju osjećaj da propadaju pa se trgnu.
U drugoj fazi sna spavamo malo čvršće iako se i dalje radi o laganom snu. U ovoj fazi se pokreti očiju zaustavljaju, a temperatura tijela i dalje pada. Ova faza traje 15-ak minuta.
U trećoj fazi teže nas je probuditi jer spavamo dublje. Ljudi koji se probude usred ove faze mogu se osjećati smušeno i dezorijentirano. U ovoj fazi spavanja dolazi do sve bržeg pokretanja očiju i bržeg rada srca.
U četvrtoj fazi naše tijelo postaje aktivno. Disanje se ubrzava, srce brže rade, tlak je povišen. U ovoj fazi neki ljudi hodaju u snu ili se bude od straha nakon što su nešto ružno sanjali.
U petoj REM fazi spavanja oči se pomiču lijevo-desno jako brzo, po 50 do 60 puta u minuti, a um je usmjeren na ono što sanjamo. Upravo po toj pojavi je ova faza i dobila naziv - Rapid Eye Movements. Srce radi još brže, a krvni tlak je u još malom porastu. Ulaskom u REM fazu spavanja, najdublju od svih, mišići vaših udova postaju posve paralizirani i privremeno je kretanje onemogućeno, pišu 24 sata.
U ovoj fazi spavanja najčešće sanjamo koješta jer je moždana aktivnost najveća. Kako se sve faze ponavljaju tijekom noći u ciklusima, REM faza je tijekom noći kraća, a pred jutro najdulja. Stručnjaci kažu da u ovoj fazi tijekom jedne noći provedemo ukupno oko dva sata ili 25 posto vremena koliko spavamo.
Postoji poremećaj spavanja kod kojeg se ljudi probude iz REM faze spavanja i ne mogu se pomaknuti. Radi se o paralizi sna, zastrašujućem stanju koje može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Oni koji su to proživjeli kažu kako su osjećali ogroman strah i paniku jer su bili svjesni da se ne mogu pomaknuti.
