Mnogi se još uvijek pitaju treba li postiti ovog Badnjaka. Naime, ove godine dogodilo se da Badnjak pada na nedjelju, a nedjelja – ne trpi post. Vjernici u tom slučaju mogu izabrati dan ranije za post. Jedni će se odlučiti postiti dan prije Badnjaka, no drugi će se držati tradicije pa postiti na sam Badnjak. No, za početak razjasnimo razliku između posta i nemrsa.
Post znači uzimanje jednog punog obroka u danu (do sita), dok nemrs označava da možemo jesti tri obroka u danu, ali to ne smije biti meso. Tijekom godine je vjernicima post i nemrs obavezan na Pepelnicu ili Čistu srijedu i Veliki petak. To bi značilo da te dane jedemo jedan obrok u danu i taj obrok ne bi smio biti mesni.
Što kaže Crkva?
Donosimo vam propise Katoličke Crkve vezane uz post i nemrs:
Kan. 1249 - Po božanskom zakonu svi su vjernici, svatko na svoj način, dužni činiti pokoru; ipak, da bi se svi međusobno povezali nekim zajedničkim obdržavanjem pokore, propisuju se pokornički dani, u koje neka se vjernici na poseban način posvete molitvi, neka izvršuju djela pobožnosti i dobrotvornosti, neka se odriču sebe, neka izvršuju vjernije svoje obveze i neka obdržavaju osobito post i nemrs, prema odredbi kanona koji slijede.
Kan. 1250 - Pokornički su dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme.
Kan. 1251 - Uzdržavanje od mesne ili druge hrane, prema propisima biskupske konferencije, neka se obdržava svakog petka u godini, osim ako se podudaraju s nekim danom ubrojenim među svetkovine; nemrs pak i post na Pepelnicu i na Petak muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista.
Kan. 1252 - Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili četrnaestu godinu života; zakon pak posta obvezuje sve punoljetne sve do započete šezdesete godine. Neka se pastiri duša i roditelji ipak brinu da se oni koji zbog maloljetnosti nisu obvezni na post i nemrs pouče o pravom smislu pokore.
Kan. 1253 - Biskupska konferencija može pobliže odrediti obdržavanje posta i nemrsa, a isto tako zamijeniti ih, u cijelosti ili djelomično, drugim oblicima pokore, osobito djelima dobrotvornosti i vježbama pobožnosti.
„U Crkvi postoje dva zapovjedna posta, to su Veliki petak i Čista srijeda kada Crkva prema Kanonskim propisima nalaže svima onima koji ulaze u kategoriju – post i nemrs. Badnjak je jedna tradicija u našem narodu, kao i neke druge tradicije kad se posti, primjerice uoči Velike Gospe i sv. Ante, Svih svetih, koja je hvalevrijedna i koju kao tradiciju treba zadržati. Bilo bi dobro da se ova tradicija zadrži. Ne moramo postiti u nedjelju, ali možemo izabrati subotu ili petak kao dan kada želimo prikazati Gospodinu svoje odricanje i sami se uzdržati od nečega“, kazao nam je don Ivan Terze.
Na nemrs smo pozvani svakog petka
Kaže nam i da smo kao vjernici pozvani na nemrs svakog petka.
„Mi smo kao vjernici pozvani svakog petka, a osobito u korizmeno vrijeme, uzdržavati se od mesa i mesnih prerađevina. To je nemrs, a na post Crkva poziva dva puta godišnje, da se uzdržavamo od hrane i da ne mrsimo. Post u sebi po Kanonskom zakoniku znači uzdržavati se od hrane tj. imati jedan obrok do sitosti dnevno. Tome ne podliježu stariji ljudi, djeca, ljudi koji su bolesni i na nekim lijekovima“, pojašnjava don Terze.
Često smo svjedoci toga da ljudi za ove prigode kupuju najskuplje komade ribe, što zapravo nije bit cijele priče.
„Mislim da je to razvikana priča o tome da ljudi troše novac na skupe komade ribe. Mislim da obitelji koje teško žive, starije osobe, već odavno ne kupuju neku skupu hranu, tako da je ta priča vezana za par stolova u našem gradu, što ja opet ne bih isticao kao nekakav primjer ili nekakvu redovnost. U mojoj obitelji bi se kupio bakalar kad se moglo, kad ne - bilo je druge vrste ribe koja nije skupa i koja je prihvatljiva. Čujem priče da se troši mnogo, ali mislim da to nije realna slika. Mnogi znaju što je post i pridržavat će ga se“, kaže nam sugovornik.
Moramo se složiti da je grijeh ono što izlazi iz čovjeka, a ne ono što ulazi.
„Kroz ove dane puno je važnije svjedočiti unutarnji mir. Mi slavimo Božić kralja mira koji dolazi i puno važnije od nekih situacija slavlja je unutarnji mir koji smo zadobili postom, molitvom i zornicama, ispovijedima. Kad se nađemo u svojim obiteljima, svjedočiti mir i međusobnu ljubav, je puno važnije nego neke druge stvari“, kaže nam za kraj don Terze.
Što se za Badnjak jelo kroz povijest
Priprema za proslavu Božića uvijek je bio najvažniji događaj u godišnjem kalendaru. Svaka obitelj nastojala se držati uobičajenih jela koja su za Božić morala biti obilata. Ako se promatra cijela ruralna Hrvatska može se uočiti da su se na Badnjak najčešće jeli orasi, lješnjaci, jabuke, bademi, smokve, rogač i drugo suho i svježe voće, med, grah, češnjak, ribe, kupus i sir. Od pića su bili najčešći vino i rakija.
Neka od naših badnjih posnih jela su: kašnjak - savijača s heljdinom kašom u Podravini, repni kolač - savijača s repom i sirom u Zagorju, papula - zgnječeni začinjeni grah u Slavoniji te bakalar i fritule na Jadranu.
Početkom 20. stoljeća u splitskom Velom Varošu to je bila kuhana zelen, obično cvjetača s krumpirima te nekoliko vrsta ribe, među kojima jegulja i bakalar. Usto su se jele pršurate i dešop (slatki kolač) umočen u prošek. U Poljicima bi domaćica priredila za posnu večeru sočivo, zeljanik / soparnik, bakalar, krumpire te kapulu i ribu na brudet. Djevojčice su mijesile tijesto za ušćipke ili pršurate.
U Kaštelima su Badnji dan obilježavala posna jela od lješnjaka, oraha, meda, maka, češnjaka, jabuka, raznih grahorica, repe, žitne kaše, tjestenine, ribe i maslinova ulja.
Tako je bilo u neka davna vremena, no danas se na Badnjak u Dalmaciji uglavnom jede bakalar. E sad ostaje samo nedoumica hoćete li postiti danas ili ćete se ipak držati tradicije pa postiti na Badnjak. Bog sigurno neće zamjeriti, što god učinili jer, kao što smo već rekli, grijeh ne ulazi na usta nego iz usta.
