Na današnji dan 1573. godine pogubljen je Matija Gubec
Matija Gubec sudjelovao je u organiziranju tajnog seljačkog bratstva sa središtem u Stubici, zajedno s Ivanom Pasancem i Ivanom Mogaićem. Bio je jedan od vođa te skupine i imao ključnu ulogu u pripremama za pobunu. Tijekom ustanka preuzeo je zapovjedništvo nad seljačkom vojskom koja je djelovala u Hrvatskom zagorju, a postoje nagađanja da je upravo ondje proglašen "seljačkim kraljem". Prema svjedočanstvima pobunjenika, bio je poznat pod nadimkom beg.
Rođen je oko 1548. godine u Hižakovcu, u Hrvatskom zagorju. Ime Matija zabilježio je ugarski kroničar Miklós Istvánffy, a moguće je da je došlo do povezivanja legende o dobrome kralju Matiji s pričom o Gupcu, zbog čega je njegovo izvorno ime Ambroz zamijenjeno imenom Matija.
Glavni uzrok Seljačke bune 1573. godine bilo je nezadovoljstvo seljaka zbog teških nameta i nepravednog postupanja feudalaca, osobito Franje Tahyja. Iako su se više puta obraćali kralju i caru tražeći zaštitu, nisu dobili pomoć, pa su se odlučili na oružani ustanak. Ustanici su uspostavili kontakte sa slovenskim seljacima i nižim građanskim slojevima, a pobuna je započela organiziranim napadima s obje strane Sutle.
Mučen i ubijen
Vojnim snagama seljaka zapovijedao je Ilija Gregorić, dok su Gubec, Pasanec i Mogaić sudjelovali u vođenju pobune. Zbog svoje razboritosti i hrabrosti, Gubec je izabran za glavnog vođu, a tijekom ustanka pokazao se kao sposoban strateg i nadahnjujući vođa. Njegova hrabrost i sudbina ubrzo su ga učinili legendarnom povijesnom osobom.
Nakon što su seljačke snage pretrpjele poraze u slovenskim krajevima i južno od Save, konačni udar zadat im je u bitci kod Stubičkih Toplica 9. veljače 1573. godine. Seljačka vojska pod Gupčevim vodstvom poražena je, a on je zarobljen i odveden u Zagreb. Prema zapisima kroničara Miklósa Istvánffyja, bio je mučen užarenim kliještima, prisilno okrunjen užarenom željeznom krunom te na kraju raščetvoren.
Matija Gubec postao je simbol otpora seljaka protiv feudalne nepravde, a njegova smrt 15. veljače 1573. godine ostala je zabilježena kao jedan od najsurovijih primjera gušenja narodnih pobuna u hrvatskoj povijesti.
