Tezu da je Split „najsportskiji grad na svitu" vjerojatno ne može opovrgnuti nitko tko se prati sport. Teško je pobrojati sve uspjehe koje su postigli sportski klubovi koji djeluju na području Splita, ali i uspjehe koji su postigli zaslužni pojedinci.
Jedni od takvih su zasigurno Ivano Balić i Petar Metličić, koji su godinama vladali svjetskim rukometom, osvajali najsjajnija odličja i Splićane čini najponosnijim osobama na svijetu. Ta dva rukometna genijalca su, dok su još bili aktivni igrači, osnovali vlastiti klub, Akademiju Balić&Metličić, koja već dugih 13 godina djeluje u Splitu.
Mogu se pohvaliti mnogim upjesima. Ove sezone su se plasiralu u 1. HRL (drugi rang rukometa), imaju nekoliko kadetskih i juniorskih reprezentativaca Hrvatske, osvajali su medalje na državnim prvenstvima, a redovito su među pet najboljih hrvatskih klubova u mlađim uzrasnim kategorijama. Dali su i prvog seniorskog reprezentativca, Marina Šipića.
Posjetili smo njihov trening i uvjerili se da sve funkcionira besprijekorno. Dočekali su nas legendarni Balić i Ivica Maraš, voditelj Akademije, koji je porazgovarao s nama.
Odmah smo ga upitali za komentar nedavno završenog EURA.
- Mislim da smo bili jako blizu toga i presudile su nijanse. Teško je govoriti što je točno nedostajalo. Misli da bi Cindrić donio razliku da je bio zdrav i sigurno bi pobijedili Španjolce, rekao je Maraš.
Klub ste osnovali sad već daleke 2007. godine. Posljednih godina dali ste i prvog reprezentativca. Kakvi su bili vaši početci?
- Marin Šipić je prvi seniorski reprezentativac. Međutim, od samog osnutka u svim mlađim selekcijama imamo reprezentativce. Osvojili smo i kadetsku medalju europskom kadetskom prvenstvu. Sigurno da nam je zadovoljstvo što smo dobili i prvu seniorsku medalju. To je pokazatelj da od početka dobro radimo i da su naši igrači dovoljno kvalitetni za hrvatske reprezentacije.
Osnovani smo 2007. godine. Krenuli smo sa željom da se afirmira što veći broj mladih i da se proširi rukometna baza. Smatrali smo da u Splitu ima mjesta za dva kluba i nikome nismo htjeli biti konkurencija. Danas imamo mnogo igrača koji su iz našeg kluba otišli u inozemstvo. Nisu svi reprezentativci, ali smo ih usmjerili i sada imaju priliku napraviti dobru karijeru. Organiziramo ljetne kampove, mini rukometne lige i još puno aktivnosti.
Je li reputacija Balića i Metličića pomogla u etabiliranju u hrvatskom rukometu?
- Na početku, dok su bili igrači, to je bio prvi poziv djeci, da dođu u klub tako velikih imena. Danas su aktivni u svom klubu i sudjeluju u radu. Treneri su i rade jako dobro i to je za klub super stvar. Malo je klubova koji se mogu pohvaliti tim imenima. U klubu rade i Venio Losert, Ljubo Vukić, Dalibor Anušić... Svi su oni osvajali medalje na velikim natjecanjima i to je jedinstvena vrijednost u Europi. Balić i Metličić su brend u Europi i kada dijete dođe u reprezentaciju, a iza njegova imena piše njihovo ime, stvara se odlična slika o splitskom rukometu.
Plasirali ste se u 1. HRL. Kako vam ide?
- Na sredini smo ljestvice. Za našu djecu je to odličan stupanj natjecanja. Igra puno mladih i to nam je najbitnije. To iziskuju puno truda, rada i odricanja i moramo reći da smo zadovoljni time gdje smo sada. Trebamo to čuvati i raditi da se klub očuva na ovoj razini, da se što više djece uključi u sport.
Je li vam cilj odličan seniorski pogon ili razvijen omladinski pogon i rano transferiranje igrača u inozemstvo?
- Primaran cilj nam nije transferiranje igrača u inozemstvo. To bi značilo da se bavimo prodajom. Cilj nam je što više djece uključimo u rad kluba, da kroz kadetske i juniorske nastupe dođu do određene razine i kvalitete. Hoće li oni kasnije biti sposobni za višu razinu, ponovno ovisi o njima. Kroz ovaj filter će im se pomoći da budu bolji igrači.
Rukomet u Splitu. Što mislite o njemu, kakve uvjete imaju mladi rukometaši, što se može napraviti da se podigne na (još) višu razinu?
- Uvjeti za rukomet su loši. S tim sve počinje i završava. Nedovoljan broj dvorana i infrastruktura koja nije na razini uvjetovala je da nemamo premijerligaša. Za to bi trebali imati četiri sata dnevno dvoranu, a to nema nijedan rukometni klub u Splitu. Bez toga rukomet ne može ići naprijed i to svi znaju. Borimo se za naše potrebe, plaćamo ono što trebamo platiti, Grad daje onoliko koliko može. Bez kvalitetne strategije i ulaganja splitski momčadski sport dugo neće imati kvalitetniji rezultat.
Što treba poduzeti po tom pitanju?
- Da mogu utjecati na to, okupio bih ljude koji se bave momčadskim sportom i u roku od tjedan bi našli rješenje za potrebe svih klubova. Danas su razni utjecaji presudili da ne možete razgovarati samo o sportu. Ima puno tu stvari koje su vezane i uz političke opcije te se to prolongira. Nažalost, i dalje smo na razini 1979. godine, kada su u Splitu bile Mediteranske igre. Ništa se nije unaprijedilo, pomaci su jako maleni. Nije se odvojila rekreacija od prave sportske djelatnosti.
Na koji način selektirate igrače? Koliko imate trenera, djece...?
- Osam trenera i preko 200 djece. Teško je govoriti o pravoj selekciji jer je teško odvojiti iznimno kvalitetne od manje kvalitetnih. Trudimo se to izbalansirati, a kada dođu natjecateljske utakmice, naravno, više igraju oni koji su prepoznati kao bolji. Imamo šest kategorija, svaka ima svog trenera. Nažalost, neke se spajaju po pitanju rada jer nemamo dovoljno termina. Zadovoljni smo jer se trudimo maksimalno napraviti sve što radimo. Voljeli bi igrati Premijer ligu, veći broj sponzora, ali moramo se prihvatiti s realnošću i raditi najbolje što možemo.
Hoće li se Hrvatka plasirati na OI?
- Ova reprezentacija ima kvalitetu da tamo bude. Kvalifikacije su teške. Igramo protiv tri ekipe koja na svaka na svoj način ima kvalitetu. Svi vjerujemo da ćemo to biti mi. Imamo pravo na to zbog svih uspjeha koje smo postigli.
