Upravo zato naša današnja kolumnistica Gorana Jerković, spec. kliničke psihologije – psihologinja za odrasle i djecu objasnila nam je što je to autizam i kako ga prepoznati na vrijeme.
Suštinska obilježja poremećaja iz spektra autizma su perzistentno oštećenja u uzajamnoj komunikaciji i socijalnom komunikaciji i ograničeni, repetitivni obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti. Ovi su simptomi prisutni od ranoga djetinjstva i ograničavaju ili oštećuju svakodnevno funkcioniranje. Stadij u kojem funkcionalno oštećenja postoje očito razlikovat će se prema karakteristikama osobe i njezine okoline. Manifestacije poremećaja također se vrlo razlikuju, ovisno o težini autističnog stanja, razvojnoj razini i kronološkoj dobi, otud izraz spektar. Poremećaj iz spektra autizma obuhvaća poremećaje ranije označene kao rani infantilni autizam, autizam u djetinjstvu, Kannerov autizam, visoko funkcionirajući autizam, atipični autizam, pervarzivni razvojni poremećaj, neodređen, dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu i Aspergerov poremećaj.
Sudjelovanje s drugima
Verbalni i neverbalni deficiti u socijalnoj komunikaciji imaju različite manifestacije, ovisno o dobi osobe, intelektualnoj razini i jezičnoj sposobnosti te o čimbenicima kao što su dosadašnji tretmani i sadašnja podrška. Mnoge osobe imaju jezične deficite u rasponu od potpunog pomanjkanja govora do jezičnog zaostajanja, slabog razumijevanja govora, mehaničkog ponavljanja govora ili krutog i pretjerano doslovnog jezika. Čak i kad su formalne jezične vještine (npr. rječnik, gramatika) očuvane, u poremećaju spektra autizma oštećeno je korištenje jezika za uzajamnu socijalnu komunikaciju.
Deficiti u socijalno – emocionalnoj uzajamnosti (tj. sposobnosti da se sudjeluje s drugima i dijeli misli i osjećaji) jasno su izraženi u male djece s ovim poremećajem, koja mogu pokazivati slabo ili nikakvo započinjanje socijalne interakcije, nema dijeljena emocija, a oslabljeno je ili uopće nema oponašanja ponašanja drugih. Ono jezika što postoji često je jednostrano, nedostaje socijalne uzajamnosti, i koristi se za zahtjeve ili oznake, a ne za razjašnjenja, podjelu osjećaja ili razgovor. U odraslih osoba bez intelektualne onesposobljenosti ili jezičnog zaostajanja, deficiti u socijalno – emocionalnoj uzajamnosti mogu biti najočitiji u teškoćama obrade i odgovaranja na složene socijalne znakove (npr. kada i kako se uključiti u konverzaciju, što ne reći). Odrasle osobe koje su razvile kompenzatorne strategije za neke socijalne izazove još se muče novim situacijama ili i situacijama bez zadrške i pate zbog napora i anksioznosti, svjesno proračunavajući ono što je intuitivno za većinu osoba.
Odsutan, smanjen ili atipičan socijalni interes
Deficiti u neverbalnim komunikacijskim ponašanjima koja se koriste u socijalnoj interakciji očituje se kroz nepostojanje, smanjeno ili atipično korištenje kontakta očima (u odnosu na kulturne norme), gesta, facijalnih izražavanja, položaja tijela ili govorne intonacije. Rano obilježje poremećaja iz spektra autizma jest oštećena združena pažnja koja se manifestira kroz pomanjkanje pokazivanja prstom, pokazivanja rukom ili donošenjem predmeta radi podjele interesa s drugima ili kroz neuspjeh da se prati pokazivanje ili pogled drugih. Osobe mogu naučiti nekoliko funkcionalnih gesta, ali je njihov repertoar manji nego kod drugih i često ne uspijevaju koristiti izražajne geste spontano u komunikaciji. Među odraslima s fluentnim jezikom, teškoće u usklađivanju neverbalne komunikacije s govorom mogu ostaviti dojam čudnog, ukočenog ili pretjeranog „jezika tijela“ za vrijeme interakcija. Može biti odsutan, smanjen ili atipičan socijalni interes što se očituje kroz odbacivanja drugih, pasivnost ili neprikladno približavanje koje izgleda agresivno ili disruptivno.
Ove su teškoće osobito očite u male djece, u kojoj često nema podijeljene socijalne igre i imaginacije (npr. dobi prikladne fleksibilne igre pretvaranja), a kasnije, inzistiraju na igranju prema vrlo krutim pravilima. Odrasle osobe mogu se mučiti s razumijevanjem koje se ponašanje smatra prikladnim u jednoj situaciji, ali ne u nekoj drugoj (npr. nemarno ponašanje za vrijeme intervjua za posao) ili različitih načina na koji se jezik može koristiti u komunikaciji (npr. ironija, sitne laži). Može postojati očita preferencija za samotnjačke aktivnosti ili za interakciju s mnogo mlađim ili starijim ljudima. Često postoji želja za uspostavljanjem prijateljstva bez potpune ili realne zamisli što prijateljstva zahtijevaju.
Stereotipna ili repetitivna ponašanja
Poremećaj iz spektra autizma također je ograničen, repetitivnim obrascima ponašanja, interesa i aktivnosti koji pokazuju raspon manifestacija prema dobi i sposobnosti, intervenciji i sadašnjoj podršci. Stereotipna ili repetitivna ponašanja uključuju jednostavne motoričke stereotipije (npr. mahanje rukama gore – dolje ili amo – tamo, pucketanje prstima), repetitivno korištenje predmeta (npr. vrtnja novčića, redanje igrački) i repetitivni govor (npr. eholalija, odgođeno ili neposredno mehaničko ponavljanje riječi koje su čuli, korištenje „ti“ kada se odnosi na sebe, stereotipno korištenje riječi, fraza ili obrazaca melodije u govoru). Pretjerano priklanjanje rutinama i ograničenim obrascima ponašanja može se očitovati otporom promjeni (npr. uznemirenost na očito male promjene, primjerice u pakiranju omiljene hrane, inzistiranje na pridržavanju pravila, rigidnost mišljenja) ili ritualizirane obrasce obrasce verbalnog ili neverbalnog ponašanja (npr. repetitivno ispitivanje, hodanje po kružnoj liniji).
Jako ograničeni, kruti interesi u poremećaju iz spektra autizma abnormalne su jačine ili fokusa (npr. dijete preokupirano usisivačem prašine, odrasla osoba koja provodi sate pišući vozni red). Neke fascinacije i rutine mogu se povezati s očitom hiperreaktivnošću ili hiporeaktivnošću na senzoričke podražaje, koje se očituju kroz pretjerane odgovore na specifične zvukove ili konzistenciju, pretjerano njušenje ili dodirivanje predmeta, fascinaciju svjetlima ili predmetima koji se okreću i ponekad ičitu ravnodušnost na bol, toplinu ili hladnoću. Pretjerani odgovor ili rituali koji uključuju okus, miris, konzistenciju ili izgled hrane ili pretjerana ograničenja hrane česta su i mogu biti obilježje koje se očituje poremećaj iz spektra autizma.
Razvoj i tijek
Važno je pratiti razvoj vašeg djeteta, posebno kada su u pitanju socijalne interakcije i jezične vještine. Ako primijetite bilo koji od sljedećih znakova, preporučuje se konzultacija s vašim liječnikom. Simptomi se tipično prepoznaju za vrijeme druge godine života (dob od 12-24 mjeseca), ali mogu se vidjeti i prije 12 mjeseci ako su razvojna kašnjenja teška, nakon 24 mjeseca.
- Do 6 mjeseci: Dijete ne reagira osmijehom ili sretnim izrazom lica.
- Do 9 mjeseci: Dijete ne oponaša zvukove ili izraze lica.
- Do 12 mjeseci: Dijete ne guguće ili ne proizvodi zvukove.
- Do 14 mjeseci: Dijete ne koristi geste (npr. ne pokazuje ili ne maše).
- Do 16 mjeseci: Dijete ne izgovara pojedinačne riječi.
- Do 18 mjeseci: Dijete ne sudjeluje u "igramo se" ili pretend play.
- Do 24 mjeseca: Dijete ne izgovara fraze od dvije riječi.
- U bilo kojem uzrastu: Dijete gubi prethodno stečene jezične ili socijalne vještine.
Prevencija
Ne postoji način da se spriječi poremećaj iz spektra autizma, ali postoje opcije liječenja. Rana dijagnoza i intervencija su najkorisnije i mogu poboljšati ponašanje, vještine i razvoj jezika. Međutim, intervencija je korisna u bilo kojem uzrastu. Iako djeca obično ne "prerastaju" simptome poremećaja iz spektra autizma, mogu naučiti funkcionirati dobro.
