Ozljeda ruke koju je zadobila na jednoj odbojkaškoj utakmici pomogla joj je u odluci da između Medicinskog fakulteta i Fizioterapije upiše potonji studij na kojem će uskoro magistrirati, a ona je 24-godišnja višestruko nagrađivana splitska top studentica i šahistica iz Kaštela, Anamarija Odak.
Na završnoj je godini Fizioterapije Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija i trenutno stažira u splitskoj bolnici. Ovjenčana je Rektorovom nagradom za izvrsnost, nagradom za najboljeg studenta s najvećim prosjekom ocjena i nagradom na diplomskom studiju, što joj je potvrda da se njezin trud i rad isplatio tijekom godina.
Dok je bila u osnovnoj i srednjoj školi, osam je godina u dva različita kluba trenirala odbojku sve dok nije doživjela ozbiljnu ozljedu ruke. Proces rehabilitacije joj je bio jako zanimljiv, pa je nakon izlječenja nastavila trenirati. U to joj je vrijeme bilo fascinantno kako netko svojim rukama, znanjem i umijećem može drugome pomoći kod ozljeda i iako joj je tada bilo tek 15 godina, donijela je odluku da će to u budućnosti biti njezin životni poziv.
Volontiranje, Hajduk i rad s djecom – iskustvo koje oblikuje stručnjaka
Osim u jednoj splitskoj poliklinici, stekla je praksu jer je 2,5 godine volontirala u Hajduku, potom u ŽNK Split kao i s djecom s posebnim potrebama s kojima je radila na bazenima Poljuda. Ono što trenutno prolazi na praksi u bolnici je nešto sasvim drugačije jer radi s ležećim pacijentima koji su u principu pasivni, s obzirom na to da su na bolnički krevet stigli nakon operacije. Takve pacijente želi se vratiti u aktivnosti svakodnevnog života: da se mogu šetati, hraniti, odijevati i da u potpunosti budu samostalni.
- Meni je u bolnici malo teško jer sam poprilično empatična i onda kada vidim da je netko tužan, i meni je teško. Naravno, treba biti profesionalac i sve odraditi po protokolu, ali boli kada se vidi da ljudi pate ili da nisu sposobni sebi pomoći. Stvarno ima različitih životnih priča i dijagnoza. Na kraju dana mi bude dovoljan njihov osmijeh ili kada mi se zahvale. To mi dosta znači, veseli me. Moram priznati da mi je čaroban i rad s djecom na odjelima.
Znanost, empatija i suze pacijenata: izazovi bolničke svakodnevice
Koliko Anamarija voli to što radi govori i podatak da je tijekom studiranja čak i pauze na fakultetu koristila za odlazak na posao ili bi učila, a nekada čak ne bi ni spavala. Sportska fizioterapija, koju im je držao prof. Ante Burger, bio joj je najdraži predmet jer se, kaže, profesor uvijek trudio, pogotovo za izvannastavne aktivnosti, vodeći ih na Poljud i Gripe da vide sport iznutra.
- Taj je profesor bio blizak nama studentima, uvijek otvoren za pitanja i 24 sata na raspolaganju. Bio nam je prijatelj, pa profesor koji nam je baš stručno prenio svoje znanje. Ostao mi je u pamćenju zbog svog predmeta koji je bio baš interesantan. Na fakultetu sam jako voljela pedijatrijske predmete. Nakon što diplomiram, cilj mi je doktorat, želim i u znanstvene vode u sportskoj fizioterapiji ili raditi s djecom. Priznajem, još se dvoumim, ne mogu još odlučiti.
Fizioterapiju bi svakako preporučila novim studentima, pogotovo onima koji su u sportu. Ona je do sada već dobila ponudu za doktorat u Švicarskoj i želja joj je to iskoristiti jer tamo može dobiti bolje prilike i razvijeniju znanstvenu infrastrukturu nego što je trenutno u Hrvatskoj, s obzirom na to da se vani puno više ulaže u znanost.
- S druge strane mi je žao otići jer bih željela ostati u Hrvatskoj. Volim Split, ovdje su naši ljudi, moj jezik, obitelj, prijatelji – baš sve. No, ne želim zatvarati vrata jer dobro je steći neko novo iskustvo, pa ću zato vrata ostaviti odškrinuta. Uskoro idem preko Erasmusa u madridski kamp tenisača Rafaela Nadala. Jedva čekam vidjeti kako je tamo. Možda mi se otvori neka mogućnost. Nikada se ne zna.
Dry needling, Erasmus i šah – kad znanje ide ruku pod ruku s talentom
Naša je sugovornica i šahistica koja je svojevremeno osvajala gradske i županijske nagrade te medalje. Glazba joj je strast. Završila je jedan razred glazbene škole za klavir, a danas je samouka i uporna djevojka koja osim klavira uči svirati i gitaru te pjeva. Nađe ona vremena i za sportske aktivnosti i trening.
U svojoj praksi u bolnici nailazi na brojne životne romane. Prisjeća se svog 92-godišnjeg pacijenta od kojeg su nakon moždanog udara svi digli ruke, no ne i ona koja je s njim uporno radila mjesec i pol dana svaki drugi dan. Postigla je odličan rezultat jer je nakon tjedan dana čovjek ustao i čak napravio nekoliko koraka. Nakon toga je prohodao i bio potpuno samostalan.
Najdraža edukacija koju je završila i koju trenutno prakticira je Dry needling, koji je vrlo sličan akupunkturi i provodi se suhim iglicama, a koristi se za oporavak mišića i kod živčanih oštećenja. Pomaže kod svih sindroma vezanih za živce, primjerice kod cervikobrahijalnog sindroma, ishijadikusa, teniskog i golferskog lakta, kod upaljenih mišića i sindroma karpalnog kanala. Tom kineskom medicinom, koja je tek stigla u Hrvatsku, u Splitu se uz Anamariju bavi tek još dvoje mladih ljudi.
