Sudbina Poljuda, simbola Splita i jednog od arhitektonskih ponosa Europe, ponovno je postala goruća tema. Stranka Možemo! reagirala je na planove projekta “Srušimo Poljud”, ističući da površne analize i ekonomske procjene zanemaruju stvarnu vrijednost stadiona za cijeli grad.
Upravo zbog toga, stranka Možemo! ističe da Split mora odlučiti hoće li poći putem svojih prethodnika i zadati konačni udarac stadionu, ili će ga tretirati kao remek-djelo i prilagoditi potrebama 21. stoljeća, uz privremene, racionalne alternative za Hajduk dok traje eventualna rekonstrukcija.
- Mjesecima se javno, a tko zna koliko prije tajno, priprema projekt „Srušimo Poljud“. Naručivale su se studije izvodljivosti, s prvih stranica vrištale izjave zabrinutih građevinara, krivo citirali arhitekti, anketirali pretplatnici Hajduka. Količina površnih, paušalnih ocjena koje su se dosad plasirale u ovom procesu teško je podnošljiva svakom tko je u stanju zagrebati ispod, na pretpostavkama posloženih proračuna dobiti i gubitka (kao da se gradski sadržaji i ono što grad treba biti mjeri samo jednim, ekonomskim metrom). Ili se probiti kroz, iz konteksta izvučene, procjene građevinskih stručnjaka o „zamoru materijala“. Za sve ostale tu je uvijek folklorna priča o o tome kako bez novog stadiona nema velikog Hajduka.
I tako se dogodilo da o sudbini stadiona koji je zaštićeno kulturno dobro, koji je proglašen jednim od tri najznačajnija arhitektonska dostignuća u ovom dijelu Europe, koji je ponos Splita, odlučuje Tomislav Šuta, čovjek koji jako voli velike projekte, ali ih rijetko uspijeva dovesti do ičega funkcionalnog (vidjeti pod Lećevica). A on je, kaže, prelomio. Samo će još provesti neki „savjetodavni referendum“ koji ga neće ni na što obavezivati, kao pseudo-demokratski ukras na svojoj odluci.
'Poljud je danas temeljito zapušten'
Prigodno se pritom zaboravilo što je sve zapravo Poljud. Za cijeli grad i za sve njegove građane, a ne samo za one njihove predstavnike koji trenutno stoluju ili su stolovali u gradu (i koji se rugaju s njegovim statusom zaštićenog kulturnog dobra), pa ni samo za one koji na njegovom travnjaku igraju.
Poljud je danas temeljito zapušten. Od 1979. u njega se uložilo malo i ništa. Takav, zapušten i uništen stadion prava je slika svih onih koji su posljednjih tridesetak godina odlučivali o ovom gradu i o tome kako se brine za njegovo javno dobro, za njegov simbol i ponos. A današnji Split mora dokazati hoće li poći putem svojih prethodnika i zadati mu konačni udarac ili je dostojan remek-djela koje mu je, nekom srećom i umješnošću, 1979. sletjelo na Poljud.
Kultni stadioni širom svijeta obnavljaju se, saniraju, rekonstruiraju - od Nou Campa, Bernabeua, Anfielda pa do Monumentala u Buenos Airesu. Svi su oni puno stariji od Poljuda no, umjesto rušenja, dana im je nova dimenzija i uvelo ih se u 21. stoljeće. Split može i mora svoj nogometni hram tretirati kao sve ove nogometne metropole, ma koliko se u trenutnom nogometno-političko-građevinskom hypeu Splićane pokušavalo uvjeriti u suprotno.
Ovakav Poljud također može i mora rasti s kontekstom vremena, od pitanja atletske staze pa do nužnosti kvalitetnijeg gostoprimstva i doživljaja u i oko Poljuda za sve navijače. Dok se stadion ne rekonstruira, privremeni, financijski razuman boravak Hajduk može imati u Dugopolju koji ima prostor za novu tribinu od tri tisuće mjesta ili uz adaptaciju Parka mladeži, što su najbrže i najjednostavnije opcije za Hajdukovo privremeno podstanarstvo - dok se ne vrati na svoj Poljud, rekonstruirani Poljud za 21. stoljeće.
Koji će, za promjenu, trebati održavati, baš kao i svaki drugi stadion - stoji u priopćenju stranke Možemo.
