Željko Milovanović zvani Gavra i Crveni vetar, bivših pripadnik Crvenih beretki te osoba koja je konstruirala i podmetnula bombu kojom su u listopadu 2008. ubijeni vlasnik Nacionala Ivo Pukanić i Niko Franjić, osumnjičen je da je 1991. mučio i ubio petoricu zarobljenih pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) u mjestu Bilje pored Osijeka, piše Jutarnji list.
Osječki policajci iz Odjela ratnih zločina zajedno sa SOA-om dovršili su, naime, kriminalističko istraživanje toga događaja te su tamošnjem državnom odvjetništvu prijavile Milovanovića i još jednu osoba zbog ratnoga zločina protiv ratnih zarobljenika.
U to vrijeme, Milovanović, inače rodom iz Beloga Manastira bio je pripadnik "Specijalne jedinice Milicije SUP-a Beli Manastir“ u okupiranom Podunavlju.
U stanu i obližnjoj kući koji je koristio istražitelji su našli niza predmeta koji su Milovanovića povezivali s ubojstvo u Zagrebu, a najvažniji od njih je bila Milovanovićeva četkica za zube na kojoj je pronađen njegov DNK, kojega policija u svojim bazama podataka do tada nije imala.
Upravo taj uzorak DNK uspoređen je s tragovima pronađenim u stanu u Petrinjskoj ulici gdje su se Pukanićeve ubojice pripremale za atentat i podudarnost ta dva uzorka predstavljao je dokaz kako Milovanović doista jeste boravio pod lažnim identitetom u stanu u Zagrebu.
Iako je tada izbjegao uhićenje u BiH, Milovanović je pak 7 mjeseci kasnije uhićen u Beogradu. Budući da se radilo o osobi koja je imala i hrvatsko državljanstvo, budući da je rodom iz Beloga Manastira, te srbijansko koje je kasnije stekao, Milovanović nije mogao biti izručen Hrvatskoj već mu se sudilo u Beogradu.
S druge strane, niti hrvatsko pravosuđe nije željelo ustupiti progon, već je USKOK za Pukanićevo i Franjićevo ubojstvo u odsutnosti optužio Milovanovića i pred Županijskim sudom u Zagrebu, te je Milovanović i u Zagrebu i u Beogradu na kraju pravomoćno osuđen na 40 godina zatvora u dva zasebna suđenja.
Niz drugih dokaza
Osim DNK, policija i USKOK su zagrebačkome sudu iznijeli i niz drugih dokaza protiv Milovanovića, a između ostaloga o njemu su progovorili i njegovi suoptuženici od koji su neki naveli kako im je Robert Matanić, organizator ubojstva govorio kako je "Gavro jako opasan čovjek. Pravi komandos spreman na sve."
Štoviše u laptopu jednoga od okrivljenika pronađene su i fotografije Milovanovića kako pozira u stanu u Petrinskoj s nekoliko komada vojnoga oružja. Tijekom postupka također se doznalo kako je Milovanović tijekom rata bio pripadnik srpskih postrojbi u okupiranom Podunavlju, između ostaloga jedne od formacija zloglasnih "Crvenih beretki", paravojne skupine koju je u okupiranim područjima Hrvatske i BIH pod raznim nazivima organizirala srbijanska Služba državne sigurnosti, a koji će na kraju postati poznati jer će ubiti premijera Srbije Zorana Đinđića.
Već tada se spominjala i Milovanovićeva uloga u ratnim zločinima prilikom srpske okupacije Podunavlja, a prema nekima od priča Milovanović je ponižavao i pripadnike mirovnih snaga kada su došli u Podunavlje. Konkretno neki od svjedoka su spomenuli priču kako je leteći paragliderom iz zraka urinirao po "mirovnjacima".
Uglavnom, nakon mirne reintegracije Podunavlja Milovanović se prebacuje u Srbiju te se bavi ozbiljnim organiziranim kriminalom. Kreće se pod lažnim identitetima na području RH, Srbije, BiH i Crne Gore, pljačkajući banke i izvršavajući naručena ubojstva, te je stekao renome hladnokrvnoga i nemilosrdnoga plaćenoga ubojice posebno vještoga s postavljanjem eksplozivnih naprava.
Inače, Milovanović je nakon presude u Beogradu već pokušao 2012. pobjeći iz tamošnjega zatvora i to zajedno s još jednim bivšim pripadnikom srbijanski paravojnih postrojbi koji će kasnije postati ozloglašeni ubojica u balkanskom podzemlju, Sretkom Kalinićem zvanim Zver. Milovanović i Kalinić će uspjeti savladati čuvara u hodniku zatvora, no ubrzo će ih uhvatiti u dvorištu zatvora, piše Jutarnji list.
