Na Facebook stranici “Šibenik zaslužuje bolje!” objavljene su dvije fotografije životinje koja se, prema navodu iz objave, pojavila na Baldekinu u blizini privremene zgrade HZZO-a. U opisima i komentarima spominje se da je “šugava” te se, bez potvrde, nagađa i o bjesnoći, što je dodatno uznemirilo dio građana.
Međutim, važno je naglasiti: bjesnoća je u Hrvatskoj iskorijenjena zahvaljujući višegodišnjim programima oralnog cijepljenja divljih životinja, ponajprije lisica. Posljednji potvrđeni slučajevi u Hrvatskoj bilježe se 2014. godine, nakon čega se zemlja u praksi vodi kao područje bez bjesnoće.
.png)
Što se na fotografijama zapravo vidi
Fotografije prikazuju životinju izrazito lošeg općeg stanja: vidljiv je gubitak dlake, promjene na koži i mršavost. Upravo su ti znakovi potaknuli brojne komentare kako je moguće riječ o šugi ili parazitima te da se radi o životinji koja je dugotrajno gladna i iscrpljena.
U raspravi se najčešće spominju tri mogućnosti: lisica, čagalj ili pas. Iz samih fotografija, bez stručnog pregleda, teško je pouzdano potvrditi vrstu, no dio komentatora ukazuje da zbog proporcija i držanja tijela “više nalikuje psu”, dok drugi tvrde da “lisice u takvom stanju mogu izgledati potpuno drukčije”.
“Šuga” i slična stanja: moguće, ali bez pregleda nema dijagnoze
Kod divljih i domaćih životinja gubitak dlake i propadanje kondicije često se povezuju s parazitarnim kožnim bolestima, među kojima se spominje sarkoptična šuga (koja može zahvatiti i divlje kanide) te demodikoza (češća kod pasa). Kod sarkoptične šuge moguće su i prolazne kožne reakcije kod ljudi nakon kontakta, dok se demodikoza u pravilu ne smatra zaraznom za ljude.
Zato je u ovakvim situacijama ključna poruka građanima: ne približavati se i ne dirati životinju golim rukama, osobito ako je riječ o vidljivo bolesnoj jedinki, nego pozvati nadležne službe koje imaju opremu i ovlasti za sigurno zbrinjavanje.
Građani traže reakciju službi
Komentari ispod objave pokazuju dvije snažne reakcije: dio ljudi osuđuje ismijavanje bolesne životinje, dok drugi prozivaju sustav jer se, kako tvrde, “prečesto sve svede na fotografiranje i objavu”. Više građana poziva da se kontaktiraju komunalne službe, veterinarska inspekcija, azil/sklonište ili službe koje postupaju s divljim životinjama, kako bi se životinji pružila pomoć i istodobno zaštitila sigurnost ljudi i drugih životinja.
Bjesnoća: zašto je važno ne širiti paniku
Iako se u objavi i dijelu komentara spominje bjesnoća, podsjetimo: Hrvatska je godinama provodila oralno cijepljenje lisica mamcima, što je bio temelj suzbijanja bolesti, a posljednji slučajevi zabilježeni su 2014. Zbog toga je širenje tvrdnji da je životinja “vjerojatno bijesna”, bez ikakve potvrde, neodgovorno i može izazvati nepotrebnu paniku.
Ono što je realnije u ovakvim prizorima jest kombinacija bolesti kože, pothranjenosti i iscrpljenosti – i upravo zato je najvažnije da se životinja stručno i sigurno zbrine, umjesto da ostane prepuštena sama sebi na javnoj površini.
Ako se životinja i dalje pojavljuje na tom području, najbolje je da građani odmah obavijeste nadležne službe, uz jasnu lokaciju i vrijeme viđenja, kako bi se moglo reagirati brzo i bez dodatnog stresa za životinju i okolinu.
