Liturgijska (crkvena) godina predstavlja razdoblje od godinu dana koje se dijeli na tri velika ciklusa: božićni, vazmeni i vrijeme kroz godinu. Crkva u razdoblju od jedne godine (koja započinje došašćem, a završava nedjeljom Krista Kralja) slavi povijest spasenja koju je Bog izveo po Isusu Kristu.
Crkvena godina, za razliku od kalendarske, ne počinje fiksnim datumom, odnosno prvim danom siječnja, nego nedjeljom koja je najbliža blagdanu svetog Andrije (30. studeni). Ta se nedjelja naziva prvim danom došašća.
Početak liturgijske godine se nije uvijek slavio na taj dan, kao što ni početak građanske (kalendarske) godine nije bio isti u kršćanskih naroda srednjeg vijeka. Naime, julijanski kalendar Gaja Julija Cezara (od 45. pr. K.) premjestio je staru rimsku novu godinu od prvog ožujka na prvi siječnja. Premda se ovaj kalendar proširio i ustalio, pojedini kršćanski narodi su na različite datume obilježavali početak nove godine, piše Bitno.net.
Tako se, primjerice,u franačkom kraljevstvu sve do 8. stoljeća početak nove godine slavio 1. ožujka, a u Veneciji je to bio slučaj čak do 1787. godine. U Francuskoj se sve do 15. stoljeća početak nove godine slavio na Uskrs, dok se u Njemačkoj i Skandinaviji do 16. stoljeća slavio na Božić. Talijani su dugo u novu godinu ulazili na blagdan Gospodinova navještenja, 25. ožujka, dok je Bizantsko carstvo početak nove godine od 7. stoljeća obilježavalo 1. rujna.
Međutim, kada su se na početak liturgijskih knjiga (sakramentara) od 10. i 11. stoljeća počeli stavljati tekstovi prve nedjelje došašća, postepeno se počelo razvijati uvjerenje kako godišnji krug crkvenih blagdana počinje upravo na prvu nedjelju došašća.
Osnovni raspored crkvene godine je određen s dva velika kršćanska blagdana – Božićem i Uskrsom, dok se ostatak perioda naziva vrijeme kroz godinu.
Pojedina razdoblja liturgijske godine, a posebice blagdani, podsjećaju nas na najvažnije događaje iz Isusova života. Liturgijska godina započinje uspomenom na Isusovo rođenje, a završava uspomenom na događaj kada je Isus po Duhu Svetome završio djelo spasenja. Središte liturgijske godine jest Uskrs, odnosno blagdan kada Crkva slavi spomen na Isusovu smrt i uskrsnuće.
Prvo razdoblje liturgijske godine, Božićni ciklus, počinje prvom nedjeljom došašća. Došašće vodi prema svetkovini Božića, koja se slavi osam dana, a završava blagdanom Marija Bogorodice, 1. siječnja.
U okviru božićnoga vremena, osim svetkovine Božića, slave se još četiri važna blagdana: Sveta Obitelj Isusa, Sveta Bogorodica Marija, Marije i Josipa, zatim Bogojavljenje ili Tri kralja, te Krštenje Gospodinovo,kao zadnji dan božićnoga ciklusa.
Uskrsni ciklus je vezan uz najveći kršćanski blagdan – Uskrs, a podijeljen je na dva razdoblja: korizmu i uskrsno vrijeme (koje završava blagdanom Duhova).
Dakle, uskrsni ciklus započinje Čistom srijedom ili Pepelnicom, odnosno prvim danom Korizme, koja traje 40 dana. Uskrs se slavi prve nedjelje nakon prvog punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija. Poslije Uskrsa slijedi razdoblje od 50 dana koje završava Duhovima, odnosno silaskom Duha Svetoga, kada Crkva slavi svoj rođendan.
Ostatak razdoblja u liturgijskoj godini spada u vrijeme kroz godinu koje sadrži 34 tjedna. To razdoblje nije datumski određeno, nego ovisi o datumu slavlja Krštenja Gospodinova (koje se slavi u nedjelju nakon Bogojavljenja), ali i o datumu kada se slavi Uskrs.
Osnovna liturgijska slavlja vremena kroz godinu su nedjelje, koje se nazivaju Prvom nedjeljom kroz godini, Drugom nedjeljom kroz godinu itd. Crkvena godina završava svetkovinom Krista Kralja, a druga godina započinje sedam dana kasnije, odnosno na prvu nedjelju došašća.
U liturgijskom (crkvenom) kalendaru svaki dan ima svoje značenje, odnosno svojeg sveca zaštitnika. Važno je napomenuti kako je svaki mjesec je također posvećen jednoj pobožnosti.
