Danas se prisjećamo prve suze Hrvatske - Josipa Jovića. Taj redarstvenik je kao prvi položio svoj život za voljenu nam Domovinu. Bile su mu samo 22 godine, a uspomena na njegovu žrtvu živi i danas.
I živjet će dok postoje djeca kao što je 15-godišnja Matea Brekalo, učenica 1. razreda Opće gimnazije Dinka Šimunovića u Sinju. Matea živi u Aržanu, rodnom mjestu hrvatskog heroja Josipa Jovića te je iznimno talentirana u pisanju stihova. Dapače, na ranijim županijskim i državnim natjecanjima je postigla brojne uspjehe, što se prvenstveno odnosi na one domoljubne tematike.
Osnovnu školu je završila u svom rodnom mjestu, gdje su njezin talent i rad bili prepoznati i nagrađivani. Pisanjem se bavi još od nižih razreda osnovne škole, a posebno emotivna su ona posvećena njezinom sumještaninu Josipu Joviću. Matea sanja o tome da jednog dana bude učiteljica razredne nastave, a uz ovakav talent, ne sumnjamo da će njezini snovi jednog dana postati stvarnost.
Donosimo dvije pjesme koje je napisala dok je bila učenica sedmog i osmog razreda osnovne škole:
Putevima zavičaja
U aržanskom polju
Hladnim kamenom okovano
I rosnim šimširom oplakano
Maleno groblje sniva.
Na kapiji tamnoj, mrzloj
Ruka mi se u trenu zgrči
Pred očima bijeli križ
Na Josipovoj vječnoj kući.
Hladni mramor rosa mije
Sunce mu se osmjehuje
Prva suza Domovine
Vječni sanak pod njim snije.
Za oblak se sunce skriva
Dok pod zemljom junak sniva
O slobodi, o ljepoti
O hrvatskoj svoj divoti.
Našem Josipu
Rumena kaplja krvi
U čistom bijelom snijegu
Junak u odori modroj
Kao boja na svetom stijegu.
A umjesto grba na bijeloj boji
Utihnulo srce i snovi tvoji
Aržano tvoje i danas ponosno stoji
Dok još jednu godinu bez tebe broji.
Josipe, na livadi pokošeni cvijete,
Uspomenu na tebe čuvaju
Bistri plitvički slapovi
I ja, hrvatsko, aržansko dijete.