Naša Darija Bujas dobila je zanimljiv upit. Ovaj put je u njezinom pretincu 'završilo' jedno vrlo neobično pitanje.
Svoje upite šaljite na mail: darija@dalmacijadanas.hr
Poštovana gospođo Darija
Čitajući vaše kolumne, svi se tuže na muža, ženu, svekrvu. Po mome ja imam puno bolniji problem.
Moja djeca su moj problem. Svi znamo poslovicu „Veće djeca, veća briga“ ali da će mi djeca u mojim kasnim pedesetima zadati takvu tugu i bol.Rastavila sam se od muža kada su oni pohađali srednju školu. Klasika naših priča, prevara.
On mene, onda ja njega da bi glumila nepovrijeđenost. Ušli smo u život svakodnevnih prevara, bilo fizički, bilo financijski.Pojavi se žena koja je spasila situaciju i razorila, davno razoren brak.
Djeca su rijetko viđali oca, jer to ona nije željela. Tako su prolazile godine, ja više nisam imala potrebu za bilo kim i čim, osim moje djece. Radila sam kako se kaže, kao konj, da im omogućim studiranje.
Sada su moja djeca odrasli ljudi sa svojim obiteljima.Mislila sam da ću sada imati mir i uživati gledajuće moju unučad, ali ne, mojoj nevjesti idem na živce. Sin me uljudno zamolio da ne dolazim, a on će ponekad, kod mene, dovest maloga da ga vidim.
Situacija s kćeri , veoma je slična, samo što je bolji zet od nje. On me pozove na kavu, dok ona uvijek u trku i kada se vidimo dere se na mene.Veoma često zaspim uplakana i razmišljam gdje sam falila. Molim vas, gdje sam falila i mogu li vratiti moju djecu?
DARIJA:
Kako možete vratiti djecu, koja više nisu djeca? Poznata mi je ona: „Oni su uvijek moja djeca.“
Sada ne mislim na tu izreku, već oni odavno imaju svoje razmišljanje, svoje odluke i želje. Već odavno vi im ne trebate, ni financijski ni da im kuhate.
Zato morate biti sretni što ste odradili majčinsku dužnost, ono što se od pamtivijeka od žena traži. Morate biti ponosni, jer znam da vam nije bilo lako sve ove godine. Isto tako budite sretni na ovu situaciju, jer da nisu samostalni svaki dan bi bili kod vas, puno tužnije je gledati ne samostalnu i uhljebe jednoj normalnoj majci.
Da, onoj koja nema svoj život, pa želi živjeti svoje djece.
Zaključak, vi ste veoma sretna žena. Odradili ste što se vjekovima traži od nas. Istina nezahvalni su, kao i mi našim roditeljima. Srce nam se kida, kao i našim roditeljima. Sve ovo je dio reprodukcije, ali radost koju sami sebi stvorimo, nije reprodukcija, već ono što nam iskonski treba, ali smo potisnuli.
Sada je sve iza vas, više ne morate raditi da kupite kćeri cipele, već sebi, ako ne želite cipele, možete kupiti nešto drugo.
Što? Najveći je problem što kupiti, a usrećimo sebe?
Sjednite dobro razmislite, udahnite i zamislite što bi razveselilo vaše srce i dušu.
Ne morate odmah znati, ali će te samom željom nešto u sebi pokrenuti. To može biti, planinarenje, putovanje, knjige, psihologija, dobre čizme, slikanje, pisanje, keramika, dobro auto…
Puno toga nas može usrećiti, a da nisu naša djeca.
Ja svima kažem: „Djeca nam uljepšavaju život, dok smisao života, možemo biti jedino sami sebi. Ako mi sredimo svoj život i radosni smo u njemu. Svi će željeti biti pored nas, naravno i naša djeca.“
Znam da vam nisam pomogla, ali nadam se uputila. To je jedino što možete dobiti od druge osobe, jer sve je u vama.
Što ste falili? Sve ono što sam i ja, kao mnogo majki, volimo djecu i više nego što oni sami traže od nas. A u velikoj ljubavi mnogo je pogrešaka.
Sada je vrijeme da volite sebe, pa će i djeca vas.
