Brigadir Ivan Selak, ratni vojni pilot, čije ime izaziva strahopoštovanje i kod onih koji ne znaju mnogo o akciji Oluja, govorio je u N1 Studiju uživo kod Igora Bobića o danima provođenja akcije u kojoj je oslobođen veliki dio hrvatskog teritorija. Selak se prisjetio kako je kao ratni pilot u Hrvatskoj vojsci prelazio granice mogućega, a zapitao se i nešto što, kako kaže, nitko nikada nije pitao.
“Itekako dobro se sjećam. Jučer, danas, sutra, prekosustra. Provodio sam vrijeme u kokpitu borbenog avina MIG-21. Bilo je izuzetno teško, ali uvijek sam govorio da je puno teže dečkima dolje. Znao sam da im značimo sve. Kako nam je bilo? Bilo nam je, kako se kaže, sa štitom ili na njemu. Ili nas neće biti ili će se viti. Na kraju se hrvatski stijeg zaviorio. Nikad nitko ne postavlja pitanje, a ja ću javno pitati sad: Što bi bilo da smo izgubili? Vjerujte da nas ne bi bilo, dogodilo bi nam se ono što se dogodilo koju godinu ranije ranjenicima pobijenima u Vukovaru, dogodilo bi nam se ono što se dogodilo i onima koji su bili zarobljeni… A pto se dogodilo srpskoj vojsci koja se predala Stipetiću? Časnicima su ostavili i osobno naoružanje. Toliko o hrvatskoj vojsci, moral, časti i utreniranosti hrvatskog vojnika”, kaže Selak.
“Da bi uništili neprijatelja, morate mu uništiti mozak, sluh i oči. Mozak su zapovjedni centri, sluh su centri i veze, oči radarske pozicije. To je bilo praktično prvi dan akcije. Trebalo je uništiti mozak. Došao je general, a kad dođe general i izda vam zadaću, onda znate kako je treba odraditi. Bio je vliki problem jer su u njihovoj blizini, u blizini cilja bili UNPROFOR i civilni ciljevi koji se nisu smjeli pogoditi. Pitamo me mogu li to pogoditi. REkao sam da mogu ako je to zaista taj cilj. Najgora je u ratu prijateljska vatra, zamislite što bi se dogodilo da sam promašio i pobio civile ili uništio UNPROFOR. Rekao sam da ću ja pogoditi, ali da on mora biti siguran da je to taj cilj. Rekao je da će provjeriti, javio se za 20 minuta i rekao ‘to je to’. Rekao je ‘Selak, na**bali smo svi ako promašiš. 15-ak minuta kasnije cilj je bio dezintegriran…”, prisjeća se Selak.
Selak kaže kako je ono što je hrvatska vojska u Oluji radila bilo izvan granica mogućeg
“Koristili smo avion kako ga nitko nije koristio. Nije to kako danas govore ovi što ništa ne znaju. NIje to samo brišuće letenje. Najveći problem je navigacija, drveće, dalekovodi, a još veći problem je kad dođete blizu cilja izvršiti zadaću što imate sredstva koja ispaljujete na način da morate vidjeti, prepoznati i uništiti cilj. Morate se dovesti u takvu poziciju što graniči s ludošću i dovodi avion u situaciju da idete preko njegovih mogućnosti. Nekoliko puta sam išao preko mogućnosti aviona. Nemoguće je s ovim avionom u isto vrijeme lansirati četiri rakete od 250 kila, tako knjiga kaže, dokazali smo da je i to moguće.
MIG-ovi i Rafalei
Selak je svoje najbolje pilotske dane proveo u MIG-u. Taj avion danas je posljednji put preletio Knin. Dolaze novi modeli, Rafalei.
“MIG nikada nisam napustio i on nikada nije napustio mene. On za mene nikada neće biti sprava, za mene je on moj najveći životni prijatelj”, kaže emotivno.
Zašto nije u Kninu? “Dva su razloga. Nisam pozvan, ali to i nije svečanost za mene, za mene je to dan sjećanja. Jučer je poginulo 120 hrvatskih branitelja, ja to ne slavim. to što nisam pozvan mi je nebitna stvar. Ja sam bio tamo kad je trebalo biti”, kaže.
Selak, na pitanje o borbenim avionima, kaže kako je Rafale fantastičan avion, ali dodaje kako smatra da se moglo bolje izabrati u smislu isplativosti. “Najbolji izbor, najbolja odluka od stvaranja države je bila odluka predsjednika Tuđmana o formiranju HRZ-a, sljedeća najbolja odluka je odluka prošle vlade da se zadrži borbena komponenta HRZ-a. Kupili smo Rafale, odličan avion, sve drugo nekom drugom prilikom, danas ne o tome”, kaže.
