Predsjednik splitskog HDZ-a i saborski zastupnik Petar Škorić na svom Facebook profilu osvrnuo se na naslov jednog portala u kojem stoji izjava Zorana Milanovića da bi on opet u Vukovar postavio ćirilične ploče. Status prenosimo u cijelosti i autentično:
Kome je i zašto potrebna ćirilica u Vukovaru?!
Zašto SDSS uporno inzistira na postavljanju dvojezičnih ploča u Vukovaru?!
I to baš u Vukovaru, koji bi zbog svoje krvave prošlosti sa zastrašujućim srpskim agresorskim političkim biljegom trebao biti zadnji grad u Hrvatskoj gdje bi trebalo postaviti dvojezične ploče.
Ne radi se tu o pismu, niti se radi o kulturnom obilježju niti je riječ o provedbi odluke Ustavnog suda koji svojim odlukama naglašava duh tolerancije, mira i snošljivosti, kao i suživota. Ti uvjeti se ne ostvaruju u ovom slučaju, jer se ćirilica u Vukovaru instrumentalizira kao simbol oružane pobune, razaranja, ubojstava i proganjanja ljudi. Radi se o neviđenom korištenju jednog pisma kao oružja u kojem bi se u miru ostvarilo nešto što u ratu nisu uspjeli. Uvođenje dvojezičnosti u Vukovar nije cilj, to je sredstvo koje će poslužiti za ostvarenje nekih sljedećih ciljeva.
Živimo u atmosferu u kojoj se hrvatskom narodu i svim hrvatskim građanima pokušava ograničiti pjevanje određenih pjesama domoljubnog karaktera, a sve u cilju nekakve političke korektnosti, jer tobože „vrijeđaju osjećaje“ i izazivaju nemir Srbima u Hrvatskoj. Istovremeno se polazi od toga da ćirilica ili zvijezda petokraka ne izazivaju uznemirenost Hrvata, koji još nisu dovoljno oplakali svoje najbliže koji su pod tim znakovima ubijani.
Danas, 21 godinu nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, trebamo analizirati te procese, podvući racionalnu crtu pod njih i donijeti odgovarajuće odluke.
Meni je posve jasno, kao i milijunima Hrvata da ti procesi ne idu u pravcu integracije srpske manjine, nego upravo suprotno, u pravcu dezintegracije Hrvatske, što je politika naslijeđenih struktura, Srbije, njihovih eksponenata oko SDSS-a i SPC-a.
Koliko u Vukovaru i u Hrvatskoj ima srpskih političkih stranaka, a samo SDSS inzistira na tome? Zašto na tome ne inzistiraju i ostale srpske političke stranke u Vukovaru i Hrvatskoj? Zašto to ne traže oni Srbi koji su branili Hrvatsku kao svoju domovinu? Hoće li sama ćirilica Srbima u Vukovaru donijeti nova radna mjesta i bolji životni standard?! Neće! Ona će donijeti korist samo onim profesionalnim Srbima koji od nje i na račun nje žive. Umjesto obzira prema žrtvi Vukovara oni uporno otvaraju teme koje dijele, traumatiziraju i otvaraju ratne rane.
Zato Hrvatska će očito morati promijeniti pristup dosadašnjih politika i rješenja, uključujući i integraciju obrazovnog procesa kao zaloga budućnosti Vukovara, jer postojeći na dnevnoj bazi samo izaziva nova neprijateljstva i sukobe.
I to davno prestalo biti pojedinačni slučaj, pitanje ponašanja ovoga ili onoga političara ili bilo kojega čovjeka.
No, na ovome nije stalo. Svjedočimo kako se bivši premijer i sadašnji predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović izjašnjava kako će utjecati da se ćirilično pismo uvede u službenu uporabu u Vukovaru više nego je to radio prije. S tom rečenicom i s tom izjavom pred hrvatske građane stavlja vrlo jasan izbor – birajte onu politiku koja je dijelila hrvatski narod, koja je uporno vrijeđala hrvatske građane i hrvatske branitelje (koji su se, kako Milanović tvrdi još i danas, „pijani samoozljeđivali“) i pljuvala na naše zajedničke vrijednosti proizašle iz Domovinskog rata ili politiku koja hrvatsko društvo ujedinjuje, koja brine o interesima hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana, koja ne potencira teme koje dijele društvo i koja brine o našim temeljnim vrijednostima i hrvatskim braniteljima. Izbor je jasan, možemo birati politiku jedinstva ili politiku iza koje su ostajale razbijene krvave glave hrvatskih branitelja koji su koristili svoje legitimno pravo demokratskog prosvjeda, a koju predstavlja upravo Zoran Milanović. Prisjetite se toga i to zapamtite do dana kada se otvore birališta.
