Pet godina je prošlo, točno u dan, od zločina koji sasvim sigurno spada u najmračnije dane splitske kriminalne 'scene': Filip Zavadlav, tada 25-godišnjak, te sunčane subote popodne naoružao se najprodavanijom automatskom puškom na svijetu, opremljen s nekoliko spremnika streljiva u torbi te je po Šperunu i Varošu, kako se u prvi mah činilo, nasumce krenuo pucati po ljudima.
Zavladao je nezapamćen strah u gradu, ljudi su se pozivali da ostanu u svojim kućama, a policija je izašla na ulice u najbrojnijem sastavu, ulice su bile blokirane, 'duge cijevi' i specijalci su pretraživali kalete starog Splita – koji sat kasnije, negdje oko 18,30, mladić se mirno predao u jednom kafiću na Skalicama. U međuvremenu se doznao epilog njegovog krvavog pohoda: trojica muškaraca su ubijeni, a četvrti je izbjegao likvidaciju jer nije bio na adresi gdje ga je Zavadlav tražio!
Krenula je tada, kako se stručno kaže, i istraga i kriminalističko istraživanje, a koji mjesec kasnije podignuta je i optužnica. Pa je onda uslijedilo i suđenje, jedno pa drugo, što nas dovodi do 11. siječnja 2025.
Poigravao se sa sustavom
Još uvijek se naime čeka pravorijek! Još se ne zna sudbina Filipa Zavadlava, danas 30-godišnjaka, još uvijek o tome raspravljaju na Visokom kaznenom sudu RH! Dobro, mora se priznati da je u konkretnom slučaju za 'sporost' sudstva jednim visokim postotkom zaslužan i sam optuženik. Zavadlav se ovih godina često i dosta uspješno poigravao sa sustavom, od čistog i jasnog sprdanja s institucijom suda (pustimo sad njegove odjevne kombinacije, frizure ili modne detalje, u jednoj fazi je glumio da govori samo talijanski jezik i da ne razumije što se događa, a cijelo vrijeme pak tvrdi 'da je ovo sve jedna velika zabuna, da on nije ubojica'), do korištenja standardnih, praktički uobičajenih pravnih mogućnosti za odugovlačenje postupka poput zahtjeva za izuzećem sudaca zbog pristranosti, čestih zamjena branitelja ili sličnih caka…
Doista je intrigantno koliko je odvjetnika promijenio Zavadlav – aktualni, Toni Vukičević, mu je peti, tehnički čak sedmi! Najdulje i najsolidnije je djelovao prvi njegov branitelj, iskusni zagrebački odvjetnik i bivši sudac inače iz Splita, Branko Šerić. Njega je angažirala skupina koja je podržavala Zavadlava, no čak i iskusni lisac u jednom trenutku više nije mogao surađivati s kapricioznim mladićem koji, stekao se dojam ovih godina, želi pažnju, a pravni učinci su mu manje bitni.
Ivanka Šamija je bila imenovana no praktički odmah se izuzela zbog sukoba interesa – u drugom postupku brani Jerka Malvasiju, nesuđenu četvrtu Filipovu žrtvu. Tako su se na braniteljskoj klupi brzinski izmijenili Darko Stanić (koji je odustao 'zbog razlika u koncepciji obrane'), potom i Tadiša Milošević koji je imao drugačiji, opušteniji pristup prema svom klijentu no ni to nije pomoglo, i on je odustao.
Sve to naravno zahtijeva vrijeme, novi branitelji se moraju upoznati sa spisom, a i psihijatrijsko vještačenje (unatoč određenim poremećajima, Zavadlav je proglašen ubrojivim i u trenutku zločina i sposobnim za praćenje sudskog postupka) se oduljilo…
Potpuno suprotnu strategiju je imala Doris Košta, koja se rukama i noktima borila, čak je pokušala pokrenuti stegovni postupak protiv uredujuće sutkinje jer je čitala korespondenciju između nje i branjenika! Uzalud, na kraju su se i oni rastali, iako 'nisu imali loš odnos ni problema u komunikaciji'. Potom je Zavadlav pokušao angažirati odvjetnika u kojeg ima puno povjerenje jer ga osobno poznaje, Josipa Giljanovića, najavio je u jednom trenutku tijekom drugog suđenja optuženi. Ta želja mu se nije ostvarila, jer ne samo da nije dostavio punomoć, nego i izabrani odvjetnik nije dovoljno dugo upisan u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore. Da bi zastupao optužene za ovakva najteža nedjela, mora biti upisan barem osam godina…
Vukičević: Ne žali se na uvjete u zadarskom zatvoru
Ništa nije preostalo sudskom vijeću nego da mu odredi novog branitelja po službenoj dužnosti, sedmog dakle, koji ga od tada zastupa – Toni Vukičević rekao nam je da se trenutačno Zavadlav ne žali na uvjete u zadarskom zatvoru, niti štrajka glađu (i taj pristup je pokušao prije nekoliko mjeseci, smatrajući da je bilo i previše boravka u istražnom zatvoru bez pravomoćne presude), no još uvijek nisu dobili nikakvu obavijest ni rješenje na posljednju pravnu akciju.
Podnijeli su naime zahtjev za izuzeće sudaca Visokog kaznenog suda, zbog čega je termin ročišta na kojem se trebalo odlučivati po žalbama na presudu, odgođen! Tako druga presuda splitskog suda još 'visi', ne zna se je li postala pravomoćna ili je izmijenjena.
Jedno se ipak zna, jedno je sigurno: trećeg suđenja na splitskom sudu neće biti!
Kako je Zavadlavu dva puta već suđeno u Splitu, pred Županijskim sudom, po posljednjim izmjenama Zakona o kaznenom postupku, treći postupak (ako ga eventualno bude) mora se odvijati pred Visokim kaznenim sudom.
Što nas dovodi do samog zločina, ali i optužnice i pravnih problema tijekom postupka. Kako postoje brojne snimke s nadzornih video kamera po ulicama, materijalni dokazi poput Kalašnjikova, snimke u mobitelu na kojima se vidi kako Zavadlav vježba pucati iz tog automatskog oružja, otisci, svjedoci, slučaj se na prvu čini prilično jednostavan, iako strašan.
11. siječnja 2020.
Filip Zavadlav je uzeo Kalašnjikov i s ukupno 37 metaka izrešetao prvo Marina Bobana (25) i Juricu Torlaka (37) na Šperunu, a zatim šetao nonšalantno držeći oružje u ruci prema Radmilovićevoj ulici gdje je na Suzuki Burgmanu likvidirao 25-godišnjeg Marina Ožića Paića.
U Kamenitoj ulici nije našao Jerka Malvasiju, a na koncu je automatsku pušku ubacio u kontejner te otišao prema obiteljskom stanu na Skalicama, da bi se nedugo potom predao (posredovao je socijalni radnik koji je prepoznao Filipa na snimkama očevidaca) policiji ne pružajući otpor.
Mladić nikad nije priznao zločin, tvrdi da se 'samo šetao tim područjem'. Njegova obrana je međutim problematična u jednom drugom 'detalju', za sud i pravnike vrlo značajnom. U obimnom prepričavanju svega ostalog, Filip Zavadlav se naime požalio da su ga neki momci maltretirali, da su od njega (kao pomorca i praktički jedinog u obitelji koji zarađuje) tražili novac na ime duga njegovog brata Stanislava Zavadlava.
(Ne)kvalifikatorni oblik ubojstva
Duga koji je nastao nabavkom droge pa se tako i u optužnici našla vrlo važna formulacija kako je zločin, ubojstva počinio 'iz bezobzirne osvete prema većem broju osoba iz narkomanskog miljea koji su iznuđivali, prijetili i fizički napadali njegovog brata i njega osobno'.
Takav opis, ubojstvo iz osvete, predstavlja kvalifikatorni oblik ubojstva, odnosno teško ubojstvo, koje u pravnom smislu nosi teže sankcije, može optuženik dobiti puno težu zatvorsku kaznu.
U konkretnom slučaju, Zavadlav je mogao dobiti 50 godina zatvora, da je osuđen za tri teška ubojstva! Međutim, on je na kraju oba postupka pred splitskim sudom osuđen zbog tri 'obična' ubojstva te mu je izrečena sankcija od po 15 godina za svako ubojstvo, odnosno jedinstvena od 40 godina zatvora.
Prvi put je osuđen u veljači 2021. godine da bi relativno brzo, u rujnu iduće godine, Visoki kazneni sud (pod predsjedanjem Ivana Turudića) ukinuo ti presudu i vratio predmet na ponovno suđenje. Smatrali su tada da nije dovoljno dobro objašnjen motiv za zločine, odnosno da u presudi 'mora biti jasno obrazloženo je li Zavadlav počinio ubojstva iz bezobzirne osvete te ako osveta nije motiv zašto je sud uvjeren da se radi o običnim ubojstvima.'
Na drugom suđenju ponovno je dobio 40 godina, ponovno za tri obična ubojstva. Hoće li ovaj put presuda biti dobro obrazložena i što će reći Visoki kazneni sud, doznat će se u idućim mjesecima…
