Odvjetnik Ljubo Pavasović Visković komentirao je za RTL Danas najavu uvođenja doživotnog zatvora te posebnog sustava nadzora za osobe koje i nakon odsluženja kazne predstavljaju ozbiljnu opasnost za društvo.
1. siječnja 2027. dobivamo doživotni zatvor. Kakav je Vaš stav? Treba li nam to?
To je jedna zgodna mjera za javnost, mislim da će ona u javnosti polučiti efekt zbog koje se donosi. Međutim, ona nije bitno različita od kazne od 50 godina. Dakle, ništa se suštinski neće promijeniti jer osoba koja je u stanju počiniti takav zločin koji nosi takvu kaznu, bojim se da ne razmišlja o posljedicama.
Dakle, bojim se da to nije nešto što je niti Aleksić, niti bilo koja osoba tog profila imala na umu kada je radila to što je radila. Dakle, mislim da to nije neki naročito odvraćajući faktor. To je nešto što će za ljude koji su oštećeni ovakvim tragedijama i za širu javnosti i biti OK. Međutim, za nas koji smo u struci to nije nešto što mijenja bilo što važnoga.
Mislite da najteže ubojicama ta prijetnja doživotnog zatvora neće odvratiti od kaznenog djela?
Zamislite da imate 30 godina i prijeti vam 50 godina zatvora, a sad vam odjedanput prijeti doživotni zatvor. Koja je razlika? Druga stvar, ovo su obično nepromišljeni zločini, zločini koji nemaju nikakvog smisla, zločini koji su počinjeni od osoba čiji mozgovi očito ne funkcioniraju na optimalan način. Tako da, bojim se da to nije nikakav faktor koji mijenja cijelu tu priču.
Danas je mnoge zaintrigiralo što doživotni zatvor prijeti i tek punoljetnim osobama, dakle osobama koje su tek napunile 18. Kako gledate na to?
To je nekakva medikalizacija našeg pravosuđa. Meni se čini da se opet ide reaktivno, da se dogodila nekakva tragedija i da se u dva, tri tjedna sklepalo nešto bez pretjeranog razmišljanja. Dakle, znanost je utvrdila da mozak osobe do 18 godina nije do kraja razvijen.
On se razvija dalje i negdje je ranica postavljena na 21 godinu, kao na godinu kada postajemo u potpunosti odrasli. Mislim da je to pretjerano, da je to pretjerana kazna. Sretan sam jer mislim da to u praksi neće biti izricano, ali bi trebalo ipak puno više razmišljati i puno kvalitetnije smišljati ovakve reforme, a ne ići ovakvim rješenjima koja su prvoloptaška, ali ne pretjerano kvalitetna.
Bojite li se presude Europskog suda za ljudska prava?
U kojem smislu?
Recimo zbog posebne ustanove u kojoj će biti zadržani opasni zatvorenici nakon izdržavanja zatvorske kazne, koja također može biti doživotna.
To je nešto potpuno novo. Dakle, mi koji živimo u demokratskim sustavima smo učili kako postoji zločin i postoji kazna. Kada izdržiš kaznu, ti si slobodan čovjek, imaš određene posljedice.
Kako vam se čini ovo rješenje?
Pa gledajte, meni to nije jasno kako će funkcionirati. Dakle, ukoliko si izdržao kaznu do kraja, ukoliko si počinio određen zločin, kako ćete držati nekoga nakon toga zaključanoga, opet pod ključem, meni nije jasno.
Kažu da ako postoji procjena određenog tima koji će biti sastavljen od Ministarstva unutarnjih poslova, od socijalne službe, od određenih ljudi iz zatvorskog sustava, ukoliko oni procijene. Primjerice, Srđan Mlađan. Brojni strahuju od njegovog izlaska.
Dobro, to je notoran slučaj. Međutim, bojim se da opet idemo u jednu arbitrarnost u kojoj će neko tijelo, koje nije sudsko tijelo, donositi odluku i reći: "Netko je opasan, moramo ga spremiti u zatvor do kraja života."
Ja ne vjerujem u takva rješenja u demokratskom društvu, jer ako izgubimo tu nekakvu svrhu kazne, a kazna je da se izdržava od početka do kraja, tada mislim da smo se udaljili od onoga što je smisao te kazne.
Što je rješenje za takve ljude?
Koji je najstroži pravosudni sustav na svijetu? Američki. Dakle, koji ima najviše doživotnih zatvorenika, koji ima najviše smrtnih kazni, koji ima najveći postotak populacije u zatvorima? Amerika. Koja je zemlja s najviše besmislenih smrtonosnih zločina u kojima stradava po 10, 15 ili 20 ljudi? Amerika.
Dakle, vi nemate sustav i vi nemate rješenje koji će Aleksića spriječiti da napravi ono što je on napravio. Dakle, vi ga možete nadzirati nakon zatvora. Vi možete primjenjivati određene mjere. Međutim, što će policajac u Drnišu cijeli dan stajati ispred njegove kuće i čekati da se dogodi tragedija? Neće.
Dakle, ne postoje ljudi u sustavu koji mogu iznijeti takav zadatak, a s druge strane, opet je sve to skupa u sferi nepredvidivog. Tako da se ja bojim da, sve ovo skupa što se sada radi, nije rješenje koje će prevenirati u budućnosti ovakve slučajeve.
Dakle, motrenje zatvorenika nakon izdržane kazne je dobro i to se u ovome svemu skupa meni sviđa. Produljenje roka na 3, 5 ili 10 godina, to je u redu. Dakle, monitoring određene vrste mora postojati. Ali taj monitoring nije 24 sata. I druga stvar, vi ne možete nekoga bez zločina držati zaključanog. To je jednostavno neizvedivo.
Onda mislite da će to pasti jednostavno?
Ja ne vjerujem da će to biti moguće izvršavati, osim ukoliko se karakter našega društva ne pretvori u nešto drugo. Dakle, dok smo demokratsko društvo, ovakvo rješenje po meni nije održivo.
