Pariz je veliko poglavlje splitske košarke – završni čin slavne trilogije, najljepši europski ples "žutih". Na današnji dan, 1991. godine, Split je postao trostruki prvak Europe. Malo tko je to tada očekivao.
Nakon prve dvije titule – u Münchenu i španjolskoj Zaragozi – Dino Rađa otišao je u Boston, Duško Ivanović nastavio je karijeru u španjolskoj Gironi, a Goran Sobin, srce Gripa i čovjek za finala, preselio je u grčki Aris.
Na klupu "žutih", nakon četiri godine i velikih uspjeha Božidara Maljkovića, sjeo je Željko Pavličević – fini zagrebački gospodin s manirima, ali i s titulom prvaka Europe s Cibonom, osvojenom u finalu protiv Sabonisova Žalgirisa.
– Nije se ta treća titula očekivala. Ostao sam bez tri ključna igrača iz prve petorke, i to nije bilo lako. Ali složili smo se, igrali smo lijepu košarku te sezone i drago mi je da se toga sjećate. Kukoč, Sretenović, Pavičević, Perasović, Naglić, Savić, Tabak… svi su dali velik doprinos. Osvojili smo Kup, igrali finale doigravanja i u tri utakmice svladali Partizan, uzeli i prvenstvo – svoje četvrto zaredom – prisjetio se Željko Pavličević, trofejni trener i jedini Hrvat s dvije titule prvaka Europe na klupi domaćih klubova.
Ante Luster – iznenađenje iz prve petorke
Kako se snašao Ante Luster, pitali smo Pavličevića – jer splitska publika ga je brzo zavoljela.
– Vidite, Avie Lester – ili Ante Luster, kako su ga u Splitu od milja zvali – doveden je nakon što je otišao Sobin. Trebao nam je netko snažan, s fizičkim predispozicijama, dobar u skoku. S vremenom se razigrao i odlučio sam ga u finalu postaviti u početnu petorku, kao faktor iznenađenja. Prije utakmice su mi došli Kukoč i Sretenović i pitali me mislim li stvarno početi s Lesterom. Rekao sam: "Vidjet ćete, bit će to pun pogodak." I tih desetak minuta Lester je odigrao odlično – taj je potez upalio.
Te sezone bio je jak i Scavolini s Costom, Magnificom te Amerikancima Dayeom i Cookom. Pobjedili smo ih u skupini, a to polufinale bilo je teže od samog finala. Protiv favorizirane Barcelone, koju je vodio bivši trener "žutih" Božidar Maljković, vodili smo gotovo cijelu utakmicu.
Splićani u Parizu – sendvič iz pehara
Mnogi Splićani pohrlili su u Pariz, a pridružili su im se i naši ljudi iz Francuske. Poslovnjaci Ante Gabelica i Ivica Marinić odlučili su darivati igrače Pop 84 – kako su se tada zvali "žuti" – i stvorili poseban štimung u prekrasnoj, novoizgrađenoj dvorani Bercy. Biti dio te pobjedničke ekspedicije bio je prestiž, jer Split je već tada imao dvije europske titule.
Bračanin Zlatko, dugogodišnji navijač "žutih", prisjeća se detalja:
– To je bio ogroman uspjeh! Tada smo stvarno bili ekipa za finala, igrali smo brzo i lepršavo pod Pavličevićem. Sjećam se, po povratku je štrajkalo osoblje na pariškom aerodromu, a ja sam ogladnio od navijanja. Kaže mi Luka Pavičević: "Imaš sendviča u peharu." Tako sam, eto, pojeo sendvič iz pehara prvaka Europe.
Sudac šepa – Split slavi
No nisu svi priželjkivali slavlje "žutih". Jedan od tvoraca trostruke europske krune, Josip Bilić Biba, otkrio je zanimljiv detalj:
– Sudac Davidov je malo navlačio na Barceloninu stranu, ali samo je naš Pere Skansi primijetio da sudac šepa – ozlijedio se. Tada je morao ući zamjenski sudac, Englez Richardson. Da nije, teško bi nam dopustili da osvojimo treću titulu prvaka Europe.
Šjor Pero – najveća karizma Gripa – i danas ostaje neprežaljen.
Trofej u rukama kapetana
Na kraju je Toni Kukoč, kapetanski, podigao trofej i rekao:
– Najbolji igrač Final Foura bio je Zoran Savić.
I Pavličević se složio:
– Savić je odigrao briljantno.
Još jednom, europskim parketom se zakotrljalo žuto klupko radosti. I, naravno, tu je bio Mate Lončar – Biljarista – vjerni pratilac šampiona s Gripa, najbolje europske košarkaške momčadi svih vremena.
