Udruga za palijativnu skrb Split danas je održala Okrugli stol na temu "Palijativna skrb danas u gradu Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji". Okrugli stol bio je namijenjen je predstavnicima jedinica lokalne i regionalne samouprave, zdravstvenim i socijalnim ustanovama i djelatnicima, udrugama koje se bave temom, zainteresiranim pravnim i fizičkim osobama.
Ovaj okrugli stol zaključna je aktivnost trogodišnjeg programa Udruge za palijativnu skrb „Umijeće življenja“ – Podizanje kvalitete života kroničnim-palijativnim bolesnicima i članovima obitelji, a cilj je bio (i jeste) ukazati na probleme i potrebe za uslugama palijativne skrbi na području Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije.
Splitska udruga treba biti za primjer drugima
Dr. Vlasta Vučevac, predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora, kazala je kako je upravo splitska Udruga za palijativnu skrb dokaz da udruge civilnog društva mogu biti značajne za napredak društva te da svi trebamo pokušati, a naročiti oni koji se bave palijativnosti, pokrenuti lokane zajednice da se osvijeste jer je ovo jedan dio medicine koji treba biti prisutan u svakoj zajednici.
- Ovaj okrugli stol se razlikovao od svih prijašnjih unazad 10 godina koliko razvijamo palijativu u Splitsko-dalmatinskoj županiji radi toga jer je interdisciplinarni, imamo razne stručnjake. Imamo dokaze jedne udruge koja je zapravo digla i probudila svijest Splita i županije za palijativu, a to je Udruga za palijativnu skrb koju vodi gospođa Dina Linda Veronika. Ta udruga je jedan primjer kako udruge civilnog društva mogu zapravo jako puno napredovati i napraviti za napredak društva - kazala je Vučevac te dodala kako već deset godina rade na prosvjećivanju javnosti na shvaćanju potrebitosti prisustva palijativne skrbi u jednoj lokalnoj zajednici.
Vučevac se osvrnula i na nedavno otvorenje hospicija "Matošić" na splitskom Brniku gdje će uskoro prvim pacijentima u novootvorenoj ustanovi biti omogućena liječnička skrb.
- Veliki značaj je i otvorenje hospicija Matošić koji je zgrada za sebe, ali ne samo zgrada; to je i mjesto u kojem se bolesnici potpuno drugačije tretiraju nego u drugim bolnicama ili u kućnoj njezi. Za hospicije je zapravo specifična jedna posebna filozofija skrbi gdje su nam bolesnik i njegova obitelj u prvom planu i zbog toga svaka soba ima krevet i pomoćni ležaj da bi član obitelji bio uz bolesnika 24 sata dnevno ako to želi i kada god to hoće, a svi djelatnici su okrenuti samo pogledom u bolesnika. On je centar pažnje, njegove želje se trebaju ispuniti, a one su obično male: da ga ne boli, da može spavati, da mu je udobno i ugodno i zato pridajemo jako pažnju tome da mu je i ugodno u hospiciju gdje boravi. U hospiciju je najvažnija emocija, ljubav, vrijeme koje poklanjaš pacijentu i jako dobra komunikacija - istaknula je Vučevac.
"Palijativa je multidisciplinarna, trebamo se svi uključiti"
Dina Linda Veronika, predsjednica Udruge za palijativnu skrb u Splitu i voditeljica Psihološkog savjetovališta u istoj, pojasnila je kako zapravo palijativa prelazi okvir jedne struke i da se predstavnici svih struka, a koji imaju dodirnih točaka sa palijativom, trebaju udružiti kako bi se palijativna skrb podigla na jedan veći nivo.
- Bolesnik je u centru i zapravo želimo podići tu palijativnu skrb na jedan veći nivo, da to ne bude samo zgrada, kreveti nego da se to zaista radi onako kako je zamišljeno.
Čovjek koji se suočava sa krajem života, on ima jednu enormnu patnju koja nadilazi samu medicinsku priču, njemu ne samo da mu je jako teško zbog simptoma bolesti i liječenja nego on ima i jednu tešku psihološku patnju zbog odvajanja od svojih dragih, zbog suočavanja sa svim onim emocijama s kojima mora izići na kraj. Isto tako ima i jednu tešku socijalnu patnju zbog gubitka svih uloga koje je imao u društvu i duhovnu patnju koja se izražava pitanjima 'zašto ja?', 'zašto mi se ovo događa?',...iz toga vidite da palijativa prelazi okvir jedne struke i zato smo i pozvali predstavnike svih struka koji se direktno ili indirektno bave ovom problematikom želeći da se na neki način predstavimo jedni drugima, da se umrežimo, da se utvrde nadležnosti, da vidimo koji su problemi i kako bismo mogli dalje zajedno da to podignemo na jedan veći nivo. To je jedna mutidisciplinarnost i timski rad je neminovan - zaključuje Dina Linda Veronika.
