U stavičnim ubojstvima u Pločama, među ubijenima je 52-godišnji Mitar Radulović.
Portal Rogotin.hr donosi priču o njemu.
Radulović se u Domovinskom ratu borio gotovo četiri godine, 1992. i 1993. bio je pripadnik udarne Četvrte gardijske brigade, a nakon toga priključio se neretvanskoj 116. brigadi HV-a. Prošao je brojna bojišta od Dubrovnika do Maslenice i bezbroj puta se izlagao smrtnoj opasnosti. Imao je dijagnosticiran PTSP.
Prisjetimo se što smo pisali o ubijenom Mitru, iznimnom čovjeku.
Mitar Radulović, jedan je od onih “malih” ljudi koji je svoje sugrađane odavno navikao da na njega mogu računati kad god im zatreba. Općepoznat je u gradu zbog posla kojim se bavi, a Pločani njegove usluge traže svakodnevno. Mitar sakuplja željezo i stari papir i zbog toga, vozeći svoja već legendarna kolica, svakoga dana propješači najmanje deset kilometara kroz gradske ulice, penje se na katove pločanskih zgrada i deponira željezo i papir u improviziranome skladištu na mjestu bivših lučkih baraka, čekajući povoljnu cijenu da bi ih prodao u Jadransirovinu. Skladište mu je trenutačno prepuno starih frižidera, kada, špakera, televizora, strojeva za pranje rublja, kompjutera, bojlera, bicikala, bačava i raznih željeznih predmeta. Zovu ga “Kralj željeza”, jer je potpuno očistio gradske ulice od željeznoga i sličnog otpada.
“Ništa mi nije teško raditi i ne stidim se nikakvoga posla. U ovim kolicima u zadnje sam četiri godine prevezao preko 200 tona željeza. Na žalost, prije je bila bolja cijena, oko jedne kune po kilogramu, a sada moram biti zadovoljan kada ga prodam za upola manju cijenu. Uz to, kad platim porez i druga davanja, ne ostane baš previše. Ipak volim ovaj posao, o kojem do prije nekoliko godina ništa nisam znao. Stalno sam u kontaktu s ljudima, a po potrebi obavljam i sve vrste fizičkih poslova, od čišćenja podruma do nošenja namještaja na više katove u zgradama. Nekada sam prodavao ribu i voće, ali u zadnje vrijeme posvetio sam se samo željeznom otpadu i starom papiru, kojih zaista ima dosta”, kaže Mitar.
Ovaj fizički posao voli raditi iz još jednoga razloga. Naime, Mitar je hrvatski branitelj s dijagnozom PTSP-a. U Domovinskome ratu borio se gotovo četiri godine, 1992. i 1993. bio je pripadnik udarne Četvrte gardijske brigade, a nakon toga priključio se neretvanskoj 116. brigadi HV-a. Prošao je brojna bojišta od Dubrovnika do Maslenice i bezbroj puta se izlagao smrtnoj opasnosti. “Liječim se fizičkim radom, to mi pomaže, a, nakon svakog obavljenog posla, osim financijske dobiti, važan mi je osjećaj da radim nešto korisno, odnosno da doprinosim čistoći i boljem izgledu svoga grada”, objašnjava Mitar svoje aktivnosti.
Pločani o njemu imaju iznimno dobro mišljenje. Njegova susjeda Tatjana Pavić dobro ga poznaje. “Mitra poznajem još od osnovne škole, živimo u istoj zgradi. Jako je duhovit i vrijedan, dobar susjed uvijek rado spreman pomoći. Ono što mi se kod njega posebno sviđa je činjenica da osobitu pažnju poklanja djeci i starijim osobama”, kaže gospođa Pavić.
